понедељак, 14.07.2025, 20:20 -> 14:27
Muzika Boaldjea u senci operske scene
Drugu emisiju ciklusa koji priređujemo povodom 250. godišnjice rođenja francuskog kompozitora Fransoa-Adrijena Boaldjea, posvećujemo njegovom najpopularnijem instrumentalnom Koncertu za harfu u Ce duru. Ovo delo iz 1801. godine, sagledaćemo u poređenju sa ostvarenjima njegovih starijih savremenika u istom žanru – Johana Davida Hermana i Danijela Štajbelta.
Dvostavačni Koncert za harfu opus 9 Johana Davida Hermana, najstariji je u ovom sledu, komponovan u Parizu u godinama koje su prethodile Francuskoj revoluciji, između 1785. i 1789. godine, u jeku mode ovog instrumenta koju je pokrenula kraljica Marija Antoaneta. Poput Boaldjea, ni Herman nije bio harfista, ali je na koncertu namenjenom usavršenoj pedalnoj harfi radio u bliskom kontaktu sa izvođačima i proizvođačima harfi, među kojima se ističe Žan-Anri Naderman, u čijoj je izdavačkoj kući koncert i objavljen. Delo prenosi klavirski idiom tog doba na harfu i sadrži brojne izvođačke izazove, poput komplikovane pedalizacije, enharmonskih zahvata i bogate figuracije.
Boaldjeov Koncert za harfu u Ce-duru već više od dva veka, zauzima značajno mesto na koncertnim repertoarima generacija harfista. Boaldje u ovom koncertu ispoljava izuzetnu melodijsku i ritmičku invenciju, kao i kompozitorsku umešnost, proširujući mogućnosti tembra solističkog instrumenta. Posebno pleni finale koncerta, koje nakon harmonski inventivnog laganog stava Lento, zatvara delo u tonalitetu ce mola. Koncert je dugo bio poznat samo u nepotpunoj i stilski nepouzdanoj verziji, zapravo aranžmanu Karla Štibera za izdavačku kuću Rikordi. Originalna partitura nije sačuvana u celosti, a u arhivama i bibliotekama dostupne su samo delimične orkestarske deonice, te je bilo potrebno izvršiti temeljnu rekonstrukciju. Verzija koju ćete čuti u emisiji predstavlja rekonstrukciju francuskog muzikologa Žan Filipa Navara iz 1994. godine. Navar je, pored sačuvanih partova, koristio uporednu analizu srodnih dela, istorijske priručnike za orkestraciju i sviranje harfe, kao i istraživanja izvođačke prakse epohe.
Danijel Štajbelt, nemački pijanista i kompozitor je najveći deo svog stvaralačkog veka proveo u Parizu, a 1811. godine nasledio je Boaldjea na mestu direktora francuske opere pri ruskom dvoru u Sankt Peterburgu. Njegov Veliki koncert, komponovan oko 1807. godine, je ambiciozno delo nastalo u trenutku kada je pedalna harfa postajala instrument salonskog prestiža i tehničke sofisticiranosti. Štajbeltov pristup harfi odlikuje se pijanističkom fakturom i bogatom orkestracijom, ali istovremeno uvažava idiomatske osobine instrumenta, uključujući brze pasaže, ukrase i lirsku meodijsku liniju.
Autor emisije Srđan Atanasovski
Urednica Sanja Kunjadić
Коментари