среда, 17.07.2024, 00:05 -> 13:51
Muzej zvuka – Dela Žoskena de Prea
U istoriji muzike bilo je malo kompozitora koji su kao Žosken de Pre uživali tako veliki ugled i nepodeljeno uvažavanje generacija koje su došle posle njega. On je smatran za najvećeg inovatora renesansne epohe, čiji je izraz bio tako svež, a muzički jezik tako bogat, da su stotine autora svoja dela zasnivali na Žoskenovim radovima.
Širenju Žoskenovog stila svakako je doprinelo i otkriće štampe, koje se odigralo upravo u trenutku kada je kao mladi kompozitor stupio na muzičku scenu. Izdavač Petruči je tako svoje četiri antologije moteta započeo upravo sa kompozicijama ovog autora, a 1502. godine objavio je i Žoskenove mise, kao prvu zbirku kompozicija posvećenu delima samo jednog kompozitora u istoriji zapadne muzike.
U večerašnjoj emisiji slušaćte najpre njegov motetski ciklus Planxsit autem David, na osnovu biblijskog teksta u kojem David oplakuje Saula i Jonatana. Ovo delo gotovo sigurno nije imalo liturgijsku funkciju, a žalobni tok kompozicije, kao i izbor stihova, sugerišu da je u pitanju aluzija na neki do sada neidentifikovani politički događaj. Četiri stava ovog ciklusa su tematski povezana i izvode se bez prekida, kako se ne bi narušilo jedinstvo, koje dodatno pojačava ponavljanje stiha „Kako padoše junaci u boju” iz Druge knjige Samuilove.
Do kraja emisije čućete i njegovu misu Malheur me bat, odnosno Nesreća me spopala. Ova misa-parodija jedno je od najpoznatijih Žoskenovih dela, a napisana je na temu melodije koja je bila izuzetno popularna u svoje vreme. Ipak, danas je originalna troglasna šansona izgubljena, te nije sačuvan ni kompletan tekst niti ime njenog autora, mada se pretpostavlja da je to bio Albertinus Malkur. Originalna melodija je komponovana u retko korišćenom frigijskom modusu, koji započinje polustepenim intervalom, te stoga zahteva manje očekivana harmonska rešenja, a problematičan je i akord na dominanti koji bi isticao zabranjeni interval tritonusa. Ova ograničenja su, čini se, bila pravi izazov za Žoskena de Prea, koji se pored inventivnih harmonskih rešenja, poigravao i sa samim kantus firmusom – tako se u Gloriji on iznosi u celosti dva puta, ali su segmenti isparčani i pomešani, dok je posebno kompleksan imitacioni i kanonski rad u završnom, šestoglasnom Agnus Dei-u.
Urednica emisije: Ivana Neimarević
Коментари