четвртак, 01.02.2024, 23:00 -> 15:27
Naučni skupovi
Godišnjice velikih filozofa – Miloš Vuletić o Margaret Kevendiš
U emisiji Naučni skupovi od ponedeljka, 29. januara, do petka, 2. februara, možete slušati snimke sa konferencije „Godišnjice velikih filozofa” koja je, u organizaciji Srpskog filozofskog društva, održana 23. decembra na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. U četvrtoj emisiji ovog ciklusa možete pratiti izlaganje Miloša Vuletića „O Margaret Kevendiš”.
Margaret Lukas Kevendiš (1883–1963), koja je udajom postala vojvotkinja od Njuksala, bila je autorka dvanaest književnih i šest filozofskih dela. Iako nije posedovala formalno obrazovanje, visok društveni status joj je omogućio da se susrtene sa vodećim filozofima i naučnicima svog doba (Dekartom, Hobsom, Gasendijem, Hajgensom i drugima) i da sa njima stupi u prepisku. Međutim, savrmenici nisu na nju obraćali mnogo pažnje i tek su savremeni istoričari uočili originalnost njenih doprinosa.
U svom izlagnju Miloš Vuletić će navesti tri stanovišta koja njenu filozofiju čine jedinstvenom u 17. veku. Prvo, Margaret Kevendiš je odbacivala mehanicizam, dualizam i atomizam, a kao alternativu je ponudila svojevrsni materijalistički naturalizam, u skladu sa kojim materija nije inertna, već je sposobna za samopokretanje, jer poseduje život i znanje. Da bi odbranila svoje gledište, ona materiju deli na živu i neživu, a živu na senzitivnu i racionalnu, pri čemu ovi delovi nisu radiklano razdvojeni, već u svemu živom postoji neki stepen neživog i obratno. Drugo, Kevendiš se suprotstavljala vladajućem shvatanju svog doba da boje imaju isključivo sekundrani kvaltitet, zbog čega su one, za razliku od primarnih kvaliteta (protežnost, oblik, broj), relativne i nisu sasvim realne. Ona tvrdi da se tela ne mogu zamisliti bez boje (baš kao što se ne mogu zamislizti ni bez oblika ili bez veličine), a u vezi sa relativnošću boja, navodi argumente da boje nisu promenljive, već da se menja svetlost pri kojoj vidimo boje, čime je anticipirala teoriju konstantnosti boja koja figurira tek u savremeno doba. Treći njen originalni doprinos je kritika mehanicističkog objašnjenja kauzaliteta i insistiranje na okazionalnoj uzročnosti. Kevendiš veruje da uzročno-posledične relacije ne treba objašnjavati mehaničkim prenosom kretanja, već po modelu okazionalne uzročnosti, to jest jedna stvar ne pokreće drugu tako što je gura ili pritiska, već tako što ovu drugu navodi da sama upotrebi svoju uzročnu moć.
U sutrašnjoj emisiji možete slušati izlaganja Irine Deretić „O Platonu” sa ovog naučnog skupa.
Urednica ciklusa: Tanja Mijović
Autor:
Редакција
Преносимо излагања са научних конференција и трибина. [ детаљније ]
Коментари