Читај ми!

Savremena srpska muzika

Predstavićemo kompozicije za orgulje Ivana Vukosavljevića, objavljene na izdanju „Slow Roads”, diskografske kuće Elsewhere iz Nju Džerzija.

Ivan Vukosavljević je rođen 1986. godine, a posle studija kompozicije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, otišao je 2014. godine na Kraljevski konzervatorijum u Hagu, gde i danas živi i radi. U svom opusu ovaj autor se obraća različitim žanrovima – od solističke muzike do kompozicija za ansambl, sa posebnim fokusom na korišćenje različitog ozvučavanja instrumenata, neuobičajene sviračke tehnike, improvizaciju, kombinaciju zapadnih i nezapadnih instrumenata, upotrebu zvuka električne gitare i elektronike. U tom pogledu može se reći da je Vukosavljević zainteresovan za fizikalnost i materijalnost zvuka i da je posebno vešt u vajanju dugih zvučnih formi, u kojima dolazi do izražaja skulpturalnost sonične mase i osećaj za saodnošenje prostorne, vremenske i performativne dimenzije muzičke umetnosti.

Na albumu Slow Roads nalazi se osam kompozicija koje je Vukosavljević napisao između 2019. i 2022. godine za solo orgulje sa srednjetonskim štimovanjem sa četvrtinskom komom, što je bio najraprostanjeniji način štimovanja u XVI i XVII veku. Ovo je povezano sa činjenicom da su kompozicije namenjene i snimljene na pet različitih istorijskih instrumenata koji su napravljeni u ovom periodu, a nalaze se u srednjovekovnim crkvama lociranim na severu Holandije. Takođe, kompozicije su napisane u nemenzuralnoj notaciji, nalik praksi koja se negovala u francuskoj čembalističkoj školi XVII veka, tako da su samo ritmičke vrednosti i konture fraza bile na raspolaganju izvođačima za dalju razradu. U projektu su učestvovali orguljaši Tineke Stenbrink, osnivačica ansambla za ranu muziku Holand barok, Frančeska Ajosa, Jan Hage i Lize Morison.

Kompozicije koje ćete čuti u emisiji pokazuju Vukosavljevićevu tendenciju ka muzici kao meditativnom, gotovo ritualističkom, procesu, svedočeći i o dubokom prepoznavanju, emotivnom, duhovnom i intelektualnom, koje je naš autor osetio spram starih orgulja i njihove istorije. Takođe, Vukosavljević je na svoj način želeo da ukaže na dugotrajnost orgulja, na akumulaciju istorijskog vremena koje one poseduju, na sponu koju ovi instrumenti stvaraju direktno i neposredno između muzike prošlosti, sadašnjosti i neke još nedosanjane budućnosti.

Urednica Ksenija Stevanović

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво