недеља, 24.12.2023, 10:05 -> 12:19
Извор: Радио Београд 1
Gradska i Kuća Simića - znamenita zdanja Kruševca
Bagdala, Rasina, Jastrebac, ali još mnogo više Lazarev grad, crkva Lazarica, trg i na njemu spomenik kosovskim junacima – glavni su simboli Kruševca uz, naravno, nenadmašnu duhovitost i dovitljivost njegovih žitelja, koji i jesu izvor legende o „čarapanima“. Istorija Kruševca piše se više od 650 godina, tačnije od 1371. kada ga je kao svoju prestonicu podigao knez Lazar Hrebeljanović, potonji junak i stradalnik u Kosovskom boju 1389. I ako još negde, osim na samom Kosovu, ono kao simbol traje vekovima u istorijski zaustavljenom trenutku, onda je to Kruševac, baš kako o tome svedoče pomenuta gradska obeležja. A pridodaju i dva zdanja u samom centru, dve kuće, svaka na svoj način.
Gradska kuća - sadašnji dom Skupštine Grada Kruševca, a podignuta početkom 20. veka kao sedište Okružnog i Sreskog načelstva. Arhitekturom i estetikom, pođednako spolja i iznutra, i danas reprezentativna, jednospratna građevina u stilu neoklasicizma od 1971. diči se ciklusom mozaika „U slavu Kruševca“ kojim je slikar Mladen Srbinović ne samo uveličao lepotu sale čija je namena oduvek bila svečana, već i dodatno utemeljio i umetnički dogradio svest o presudnoj, određujućoj važnosti kosovskog i boja i mita ne samo za Kruševljane, već za sve koji su živeli ili će živeti u Srbiji.
Ne dalje od stotinak metara, na obodu Trga kosovskih junaka i u senci istoimenog spomenika, koji je isklesao vajar Đorđe Jovanović i koji je simbol Kruševca još od 1904., nalazi se još jedna kuća, Kuća Simića, jedna od najstarijih građevina – veruje se da je podignuta krajem 18. ili početkom 19. veka.
I izgledom i istorijom nudila se da postane muzej, što se i desilo 1951. No, od 2008. živi novi i drugačiji muzejski život, jer od tada u njoj stanuju postavka koja dočarava porodični život u varoši u prvim decenijama 20. veka, ali i izložbe koje ne dopuštaju da se zaboravi stari građanski duh.
U Gradsku kuću Kruševca i u Kuću Simića ući ćete zajedno sa Elizabetom Arsenović i Mirjanom Nikić.
Коментари