Osećaj za vokativ

Sećate li se iz osnovne takozvanih pitanja za padeže? Ko – šta; kome – čemu; koga – čega; hej! ... i tako dalje. E, to „hej!“ smo najviše voleli jer je bilo najlakše. Tu nije imalo šta da se uči, samo zamisliš kako nekog dozivaš. A kad smo za ocenu menjali imenice po padežima, i stignemo do vokativa, nama onda lakne i tu hvatamo zalet ka ona preostala dva i obavezno omanemo da l’ je prvo „s kim“ ili „o kome“. A sad vokativ ispade problem. Doduše, nekad smo svi imali uglavnom domaća imena koja su se lako dozivala po gramatičkim pravilima, ili što bi ugledni lingvisti rekli – bila su u duhu našeg jezika. A i niko nam tada nije rekao da vokativ, na primer, ne služi samo za dozivanje...

Kako da se oslanjam na jezički osećaj, kad smo svi u školi, na primer, profesorku srpskog na hodniku dozivali sa „profesorka!", a direktorku sa „direktorka!". A kad smo hteli da se narugamo nekoj našoj drugarici što se pravi pametna ili nekoj štreberki, zvali smo ih „profesorko!", što se valjda uklapa u onu ekspresivnu funkciju vokativa. I evo, sad da sretnem svoju srpkinju iz gimnazije, pojma nemam kako bih joj se obratio: sa „draga profesorka" ili „draga profesorko"...

Autor teksta i urednik - Mirjana Blažić

Glumac - Nikola Kojo 

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом