Kojekuda

Kod Bunjevaca i u Slavoniji, "bekrija" je - obavezno - muškarac "koji voli život i zabavu i koji je nestalan u ljubavi". Samo u Bosni, i to ne svuda, reč se upotrebljava za "nekog dobrog, vrednog i poštenog mladića", te sigurno zato postoje i primeri ličnog muškog imena, Bekrija. Ipak, kada je naša zemlja u pitanju, ona je više negativna "etiketa" nečije ličnosti nego bilo šta drugo i porodica je takođe više očajna nego dična ako - daleko bilo! - među članovima ima nekog bekriju.

Zato nije bilo baš svejedno Boljevčanima, kada je pre tačno 35 godina, njihov sugrađanin, Slobodan Radisavljević, odlučio da u maloj varoši pod Rtnjem pokrene - BEKRIJADU, manifestaciju koja će zvanično okupiti ljubitelje dobre kapljice, još boljeg zalogaja, vesele muzike i druženja u kafani do zore. I sve to baš na prvi dan velikog Vaskršnjeg posta! Bunile se žene, bunila se crkva, niko od varošna nije bio baš oduševljen, ali - inicijalni organizacioni odbor se sastao, rešio i u proleće 1980. oržana je prva "Bekrijada".

I traje do danas, i to - kako? Kao međunarodna manifestacija, uvrštena u republički turistički kalendar kao jedna od najznačajnijih u Istočnoj Srbiji, sa više stotina gostiju iz svih naših krajeva, ali i iz zemalja regiona i Evrope, koji - kada se sjate svakog proleća u Boljevac - zaustavljaju saobraćaj u glavnoj ulici defilujući njome, praćeni trubačima, dok ih Boljevčani pozdravljaju stojeći sa starne ili mašući sa prozora! A žene? Ne samo što se ne bune, već od pre 20 godina imaju i odgovor na ovaj, isključivo muški, skup - "Žensku bekrijadu"! Ma, uostalom, nije li reč "bekrija" gramatički ženskog roda!

Kako u Boljevcu svakog proleća, na početku i na kraju Vaskršnjeg posta, bekrijaju muškarci, a kako žene; kako izgleda strogi i strogopoštovani protokol manifestacije kod jednih, a kako kod drugih; kako se postaje "najbekrija" i "najbekrijka" - i koliko to podiže društveni ugled onoga ko ponese tu titulu; a posebno, kako se može bekrijati pijući samo čistu, običnu vodu - čućete u današnjoj "kojekuda" priči od Milene-Nene Aleksić, jedne od organizatorki "Ženske bekrijade" i Dragana Radisavljevića, predsednika Udruženja "Bekrijada" u Boljevcu.

A mi ovu emisiju celim srcem posvećujemo našom dragom, i nažalost, sad već pokojnom kolegi Radoslavu Miladinoviću, višedecenijskom saradniku Radio Beograda, zahvaljujući kojem su mnoge generacije naših slušalaca bile upućene u sve važno i zanimljivo što se dešavalo u tom delu Timočke krajine - od toga kada je prvi sneg zabeleo vrhove Rtnja i usporio saobraćaj na Čestobrodici do toga zašto čuveni rtanjski čaj zovu i "ljubavni" i je li mečka Gordana napustila svoju rupu na Sretenje. Hvala Vam, Rale.

I ove nedelje sa vama - Mirjana Nikić i Elizabeta Arsenović.

Radio Beograd 1, 09.05

Fotografija sa naslovne strane: ilustracija