Legenda o Ljubici Otašević

Igrala je na Evropskom prvenstvu pre tačno 65 godina. Pre toga, zbog nje je na terene na Kalemegdanu dolazilo toliko oficira, da legenda kaže kako su tribine izgledale kao da se održavaju sednice Ministarstva odbrane. Priča se i da je Ivo Andrić zbog nje redovno posećivao ne samo na utakmice, nego i treninge. A Buba Otašević je bila mnogo više od košarkašice.

Ljubica Buba Otašević bila je jedna od najlepših, neki kažu i najlepša, žena posleratnog Beograda. Košarkašica „Crvene zvezde“ na putu od košarkaškog terena na Malom Kalemegdanu do Holivuda ispisala je nesvakidašnju, gotovo filmsku priču. 

Ljubičin prijatelj, vlasnik poznatog njujorškog restorana, Dobrivoje Tanasijević poznatiji kao Den Tana, seća se Bube: „Čuo sam da nije bilo nekog ko je ovde važan, da nije bio zaljubljen u nju. Nije ona bila ta koja je išla sa svima. Bob Evans, holivudski producent, rekao mi je da je Ljubica bila jedina ljubav u njegovom životu i da je čak hteo da je ženi, ali ona nije htela“.

Autorka dokumentarnog filma o Ljubici Otašević Izbrisano iz biografije Duška Jovanić istraživala je Ljubičin život duže od tri godine. O svojoj junakinji zaključuje da je ostvarila svoj san jer svi su je doživljavali kao jednu od socijalističkih Pepeljuga koja je eto otišla da pronađe svoju sreću na Zapadu umesto da je „ostala ovde, udala se i rodila decu – ona je umesto njihovog ostvarila svoj san“.

Ljubica je o sebi govorila ovako: „Nisam želela da postanem samo slavna i na taj način upropastim svoj život, za koji me baš i nije 'bolela štikla', iako se to od mene očekivalo“.

Priča ove posleratne lepotice zvuči neverovatno, gotovo da je prevazišla čak i najneobičnije filmske priče.

Ljubica je bila košarkašica „Crvene zvezde“ i reprezentacije. Dva puta igrala je na evropskom prvenstvu (1954. i 1956. godine). Još dok je igrala košarku, Ljubicu Otašević smatrali su fatalnom ženom. Sa tribina, na malom Kalemegdanu, gledali su je mnogi poznati i moćni muškarci tog vremena: nobelovac Ivo Andrić, general JNA Peko Dapčević, Slobodan Penezić Krcun, operativac Udbe i direktor „Avala filma“ Ratko Dražević.

Iako je ženska košarka u to vreme bila zanimljiva, nikako nije bila dovoljan razlog koji je punio tribine. Pravi razlog bila je, kažu, Ljubica.

Duška Jovanić kaže da su joj mnogi pričali kako je Ivo Andrić žuljao klupu zbog te žene. Ne da je dolazio na utakmice na Mali Kalemegdan, nego čak i na treninge.

Ranko Žeravica smatrao je da se Ljubica nikada nije ponašala kao lepotica nego kao košarkašica.

Den Tana i dalje ne razume kako su je momci pustili da ode iz Srbije. Dodaje da je bila prava dama, lepa i bez šminke i izuzetno zgodna.

Vojislav-Bubiša Simić, muzičar, kompozitor i dirigent, svirao je tih godina sa svojim bendom na Kalemegdanu. Deo društva koje se tu okupljalo, bila je i Ljubica.

„Ljubicu Otašević znam kao košarkašicu. Nije ona bila nikakva seks-bomba. Ona je bila samo jedna vrlo lepa, mlada, zdrava devojka. Visoka, sportistkinja. Onda nekakve vamp žene nisu ni postojale“, seća se Simić.

Ljubica je rođena u selu Ljutovnica, kod Gornjeg Milanovca. Njen otac bio je major-pilot vojske Kraljevine Jugoslavije i branilac Beograda 1941. godine. Bio je u jedinici pukovnika Jovana Kalembera, oca Ljubičinog budućeg momka, proslavljenog košarkaša „Crvene zvezde“, Srđana.

Ljubica je bila deo građanskog društva. Studirala je na filozofskom fakultetu, oblačila se pristojno i moderno. Kada bi gradom prošeala sa svojim momkom, košarkaškim asom „Crvene zvezde“, Srđanom Kalemberom, svi su se okretali za njima. Košarkaški uspesi postavili su ih u centar pažnje. Bili su poznati kao dve „Zvezdine“ dvanaestice.

Kalemegdan je, tih godina, bio mesto okupljanja mladih. Preko dana su tu trenirali sportisti a uveče igrali uz živu muziku.

Bubiša Simić prenosi atmosferu sa kalemegdanskih igranki: „Mi smo bili neko kao izolovano društvo, pošto je još uvek vladala ova, ružno zvuči, patrizanština. Bilo je vreme ostatka rata. Mi smo svirali uveče od osam do 11 najviše, muziku za igru smo, američki džez, dok su se na primer u varoši igrala neka partizanska kola. Krcato je bilo, to se zvalo 'Zvezdane noći' i tu su dolazili svi, tako da kažem, građanska klasa“.

London, Rim, Holivud...

Nakon rata, Ljubica se sa ocem sretala samo u inostranstvu, kada bi sa saigračicama odlazila na utakmice. Sve vreme strahovala je od Udbe. Njen rođeni stric bio je član komunista, pa neki veruju da joj je pomogao da napusti Jugoslaviju 1957. godine, kao 24-godišnjakinja.

Napuštanjem beogradske scene, stupila je na holivudsku. Nije zagospodarila filmskim platnom ali jeste mnogim muškim srcima. Priča se da je samo Ljubica mogla da uđe u prostorije španskog diktatora Franka bez kucanja. U gradu Marbelji jedna ulica nosi njeno ime. Bila je deo života Marlona Branda, Roberta Evansa, Kerija Granta, grofa di Portanove, Šona Konerija.

U Holivudu su je vrlo brzo prepoznali kao dublerku Sofije Loren. Postala je član Univerzal pa Kolumbia studija. Učila je glumu u Americi, Engleskoj, Italiji. O njenoj lepoti se dosta govorilo a neke od tih priča stizale su i do Dena Tane, koji zbog Ljubičinog filmskog imena, Luba Bodin, nije odmah shvatio da se radi o devojci čije je utakmice gledao sa zidina Kalemegdana. Tribine su, kaže, bile rezervisane za viđenije posetioce.

„Ja u Londonu i jedan filmadžija mi prilazi i kaže, slušaj, ja sam snimio film pre godinu dana i tu je bila najlepša žena na svetu. Ja kažem koja? On kaže pa ti si igrao u 'Zvezdi', mora da je znaš - Luba Bodin. Ja kažem ne znam. Kako ne znaš, u Rimu je svi znaju, dublerka Sofije Loren. Našli smo je u Rimu“, priča Tana.

Den Tana tada nije video Ljubicu. Sreli su se nakon nekoliko godina u njegovom restoranu u Njujorku, ali opet nije shvatio o kome se radi. Bila je u društvu Boba Evansa, jednog od direktora „Paramount studija“, poznatog po filmovima iz serijala Kum.

„Odjednom na ulici jedno 20 paparaca. Ja izađem napolje, pitam šta je ovo, kažu pa Sofija Loren je tu. Kasnije mi je Bob Evans pričao da je bio strašno zaljubljen, ali ja nisam znao da je to ista osoba. Mislio sam da je to bila Sofija Loren, otišla i tako je to bilo.

Nekoliko godina kasnije sreću se na istom mestu. Ljubica je bila u društvu Tanine redovne mušterije, Kerija Granta.

„Nisam svestan da je to ista osoba, liči. Ali nisam svestan da je to ista osoba koja je bila sa Bobom Evansom. Na sredini stola stoji konzerva na kojoj piše Pasulj sa kobasicom, ali Keri Grant je doneo pošto se zaljubio u srpski pasulj. On se zaljubio u srpski pasulj, u stvari on se zaljubio u Ljubicu“, otkriva Tana i dodaje da su tek tada Ljubica i on shvatili da potiču iz istog mesta.

Duška Jovanić detaljnije je istražila odnos poznatog glumca i srpske lepotice.

„Činjenica da je na sahranu njene bake došao Keri Grant u crnoj limuzini u tu Deligradsku ulicu deluje neverovatno, ali je bilo tako. Pronašla sam na jednoj aukciji pisma Kerija Granta, koja su se prodavala za 7.000 funti, naravno nisam ih kupila, ali sam neka uspela da izvučem i pročitam, i tu se zaista vidi da on njoj piše kao velikoj ljubavi i zove je mala moja ciganko, sada ne možemo biti zajedno ali doći će jedan dan“, navodi Jovanićeva.

Ljubičina veza sa glumcem i producentom, Bobom Evanskom, bila je ozbiljna ali je naglo prekinuta.

Prilikom jedne posete Beogradu, Ljubica Otašević odsela je u hotelu i plakala u svojoj sobi zbog rastanka sa Evansom. Odluku je, kažu, donela ona zbog toga što nije mogla da ima decu.

Holivudu je otkazala saradnju. Odbila je da radi kao dublerka. Kako je objašnjavala, nije želela da je polivaju vodom i teraju da snima scene koje neko drugi odbija. Bila je svesna da je kamera ne voli, ali muškarci da. Tako je bilo i na snimanju filma Ljubav i moda, u kojem je igrala stjuardesu.

Duška Jovanić kaže da su joj svedoci ispričali kako je Čkalja bio fasciniran Ljubicom i da ga je gotovo erotski privlačila.

U dokumentarcu o Ljubici razgovarala je sa 17 sagovornika koji su je lično poznavali. Danas kaže da je Ljubica bila žena jasnog stava koju je krasio inat, ali i ponos svojstven ženama s ovog podneblja.

Ostala je deo elitnog društva i kada je njena lepota počela da bledi, a alkohol dominira. Autorka dokumentarca Ljubicu vidi kao ženu koja nije bila po meri društva, ali jeste jedna od onih koja ga pomera, na svoj način.

Број коментара 1

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 26. април 2024.
9° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво