недеља, 15.11.2026, 14:11 -> 14:12
Извор: РТС, Desert Museum, Arab News
Zelena oaza u pustinji: Kako Rijad gradi najveći gradski park na svetu
Saudijska Arabija transformiše nekadašnju vojnu bazu u Rijadu u Park kralja Salmana. Ovaj monumentalni projekat, pet puta veći od njujorškog Central parka, doneće više od milion stabala u srce pustinje.
U središtu Rijada niče prostor koji prkosi surovim pustinjskim uslovima. Pokrenut 2019. godine pod pokroviteljstvom kralja Salmana bin Abdulaziza, Park kralja Salmana obuhvata površinu od preko 16 kvadratnih kilometara. Ovaj zeleni kompleks gradi se na mestu bivše vazduhoplovne baze i predstavlja jedan od najvažnijih elemenata inicijative za ozelenjavanje prestonice. Planirano je da park bude najveća urbana zelena površina na svetu, nadmašujući londonski Hajd park čak pet puta.
Priroda i inženjering u službi klime
Kako bi se pustinjsko tlo učinilo plodnim, stručnjaci su razvili inovativni sistem zasnovan na intenzivnim istraživanjima. Osnovu za vegetaciju čini 18,4 miliona kubnih metara specijalne mešavine zemlje koja deluje kao sunđer. Preko ovog sloja biće posađeno oko 1,1 milion stabala i 30 miliona biljaka iz 800 različitih vrsta. Da bi se osigurala dugovečnost, polovina odabranih biljaka pripada autohtonim vrstama, dok ostatak čine sadnice iz celog sveta koje su otporne na visoke temperature.
Vodosnabdevanje parka oslanja se na održive izvore, pretežno na upotrebu desalinizovane otpadne vode iz Rijada. Mreža vodenih tokova provlačiće se kroz čitav kompleks, stvarajući prirodno hlađenje isparavanjem i formirajući jedinstvene mikroklimatske uslove. Projekat takođe predviđa pad temperature u ozelenjenim delovima grada, što predstavlja direktan odgovor na izazove globalnih klimatskih promena i ekstremnih pustinjskih vrućina.
Kulturni i arhitektonski sadržaji
Pored ekološkog značaja, projekat obiluje impresivnim arhitektonskim i kulturnim objektima. U srcu parka nalazi se Kraljevski umetnički kompleks, koji se prostire na preko 500 hiljada kvadratnih metara. Ovaj centar, koji je dizajnirao arhitekta Rikardo Bofil, obuhvataće Nacionalno pozorište sa 2.300 mesta, biblioteku sa više od 250 hiljada knjiga i Muzej svetskih kultura visok 110 metara. Većina zgrada pažljivo je uklopljena u prirodnu topografiju terena i inspirisana salmanskim arhitektonskim principima.
Posetiocima će na raspolaganju biti i Centar za posetioce, kulturni i ekološki objekat koji je projektovao Dejvid Ađaje. Sa terase ovog paviljona pružaće se panoramski pogled na čitav kompleks. Istovremeno, ljubitelji aktivnog odmora moći će da koriste kružnu stazu dugu 7,2 kilometra, namenjenu isključivo za šetnju, vožnju bicikla i autonomna vozila. Prvi segmenti, poput Umetničkog parka, otvoriće svoja vrata za posetioce tokom 2026. godine. Iako pojedini izveštaji upozoravaju na izazove u dugoročnom održavanju vegetacije u sušnim sredinama, izgradnja ove oaze nastavlja da menja vizuelni identitet saudijske prestonice.
Kako pejzažna arhitektura stvara zelene oaze usred pustinje
Od inovativnog parka u Abu Dabiju do istorijskih kanala argentinske Mendoze, arhitekte pronalaze nove načine da spoje prirodu i ekstremne klimatske uslove. Ovi projekti dokazuju kako promišljen dizajn može transformisati suve predele u bujne prostore za odmor.
Inovacije u Ujedinjenim Arapskim Emiratima
Park Al Faj (Al Fay) predstavlja prvi urbani prostor u Ujedinjenim Arapskim Emiratima koji je posvećen biodiverzitetu i optimizaciji mikroklime. Smešten na ostrvu Rim u Abu Dabiju, ovaj kompleks prostire se na 27.500 kvadratnih metara nekadašnje peščane površine. Danski studio za pejzažnu arhitekturu SLA osmislio je ovaj prostor koristeći posebne padove terena koji usmeravaju hladniji južni povetarac ka unutrašnjosti. Pored toga, domaće trave i žbunje strateški su raspoređeni kako bi smanjili prodor pustinjskog peska i stvorili prijatno okruženje za posetioce.
Unutar ovog jedinstvenog prostora nalazi se više od dve hiljade autohtonih stabala i grmova presađenih iz lokalnih rasadnika. Među njima se posebno ističe nacionalno drvo Ghaf (Prosopis cineraria), koje je savršeno prilagođeno surovim pustinjskim uslovima. Prema podacima na zvaničnoj stranici Odeljenja za opštine i transport Abu Dabija, park koristi upola manje vode u odnosu na konvencionalne zelene površine u tom regionu. Ovakav pristup menja ustaljene paradigme o tome kako park u sušnom podneblju treba da izgleda, odbacujući velike travnate platforme u korist održivijih rešenja.
Pustinjske oaze u Severnoj i Južnoj Americi
Sličan inovativni pristup primenjen je i pri kreiranju parka u centru Palm Springsa, koji nudi urbani zaklon u kalifornijskoj pustinji Sonora. Dizajneri su inspiraciju pronašli u kulturi autohtonog naroda Kahilja, čiji su pripadnici sezonski migrirali između senovitih palminih šumaraka i umerenije klime u dolini.
Deo parka nazvan Palmin šumarak sadrži više od 130 stabala jedine kalifornijske autohtone palme, koja pružaju neophodan termalni komfor tokom vrelih letnjih dana. Ove palme su pažljivo odabrane zbog svojih nepravilnih formi i raspoređene tako da stvaraju duboku hladovinu za posmatrače i šetače.
Na južnoj hemisferi, argentinski grad Mendoza predstavlja istorijski model za održavanje zelenih površina u pustinjskom okruženju, gde prosečna godišnja količina padavina iznosi svega 220 milimetara. Grad održava oko 50.000 stabala zahvaljujući drevnom sistemu kanala poznatih kao asekije, koje su prvobitno iskopali autohtoni stanovnici regiona kako bi preusmerili vodu iz planinskih reka.
Ovi kanali danas koriste vodu iz otapanja snega sa Anda kako bi svakodnevno navodnjavali gradsko drveće, parkove i trgove. "Najbolji arhitekta Mendoze je drvo", često je isticao Danijel Ramos Korea, čuveni argentinski arhitekta iz osamdesetih godina prošlog veka, naglašavajući značaj ove jedinstvene urbane šume za ublažavanje ekstremnih vrućina.