Читај ми!

En Karson dobitnica Nobelove nagrade za književnost

Kanadska pesnikinja i esejistkinja En Karson dobitnica je Nobelove nagrade za književnost za 2026. godinu, saopštila je Švedska kraljevska akademija. Na pres konferenciji povodom proglašenja nagrade rečeno je da je priznanje kanadskoj književnici pripalo „zbog njenog smelog i inventivnog rada koji je, u razigranom dijalogu sa klasičnom tradicijom, stvorio nove oblike za savremenu književnost".

U njenim delima antički mitovi i književnost često dobijaju savremeno tumačenje, a prepoznatljivi književni opus  spaja poeziju, prozu, esej i antičku književnu tradiciju.

Jedno od njenih najpoznatijih dela, „Autobiografija Crvenog“, iz 1998. godine, polazi od mita o Gerionu i Heraklu i pretvara ga u savremenu priču u stihu.

U „Lepoti muža“ Karson spaja poeziju i prozu kako bi govorila o ljubavi, preljubi i raspadu bračne veze.

Njena dela karakteriše spajanje različitih književnih formi, a jedna je od najcenjenijih prevodilaca antičkih autora, posebno grčkih pesnika, čime je klasičnu književnost povezivala sa savremenim književnim izrazom.

En Karson rođena je 1950. godine u Torontu u Kanadi. Još tokom srednje škole nastavnik latinskog ponudio joj je da je posle časova uči starogrčki, a to interesovanje odrediće njen kasniji književni put.

Studirala je klasiku na Univerzitetu u Torontu, gde je stekla diplomu, magistrirala i doktorirala. Tokom karijere predavala je na više univerziteta u Kanadi i Sjedinjenim Državama, uključujući univerzitete Mekgil i Mičigen.

Među favoritima koji su spominjani kao mogući dobitnici Nobelove nagrade za književnost bili su i kineska književnica Can Sjue, japanski pisac Haruki Murakami, kanadska književnica Margaret Atvud, američki pisac Tomas Pinčon, australijska književnica Aleksis Rajt i nigerijska spisateljica Čimamanda Ngozi Adiči.

Priznanja pre Nobelove nagrade

En Karson je tokom karijere dobila brojna književna priznanja. Među njima su Grifinova nagrada za poeziju, nagrada T. S. Eliota, Lananova književna nagrada i Makarturova stipendija, poznata i kao „genijalni grant“. Dobila je i stipendije Gugenhajmove fondacije i Američke akademije u Berlinu.

Njen rad je tokom godina privukao pažnju ne samo čitalaca poezije već i akademske i književne javnosti. Kritičari su posebno isticali njenu učenost, poznavanje klasične književnosti i spremnost da preispituje granice između poezije, proze, eseja i prevoda.

Istorijat Nobelove nagrade za književnost

Nobelova nagrada za književnost ustanovljena je testamentom švedskog industrijalca i pronalazača Alfreda Nobela iz 1895. godine, a prvi put je dodeljena 1901. godine. Nobel je predvideo da priznanje pripadne autoru koji je stvorio „najistaknutije delo u idealnom pravcu“.

O dobitniku odlučuje Švedska akademija, koja tu ulogu ima od samog početka dodele nagrade.

Predloge za kandidate mogu da podnose članovi akademija i srodnih institucija, profesori književnosti i lingvistike, prethodni dobitnici Nobelove nagrade za književnost i predstavnici književnih organizacija, a samostalno kandidovanje nije moguće.

Nagrada se ne dodeljuje nužno za jednu knjigu, već za celokupan književni opus autora. Od 1901. do 2025. godine dodeljeno je 118 Nobelovih nagrada za književnost, koje su pripale 122 laureata. Nagrada nije dodeljena u sedam navrata, uglavnom tokom Prvog i Drugog svetskog rata.

Među poznatim dobitnicima su Rabindranat Tagor, Tomas Man, Ernest Hemingvej, Alber Kami, Gabrijel Garsija Markes, Toni Morison i Bob Dilan.

Nagrada se tradicionalno uručuje 10. decembra, na godišnjicu smrti Alfreda Nobela, a uz medalju i diplomu laureat dobija i novčani deo nagrade.

недеља, 25. октобар 2026.
9° C