Preminuo Rajko Petrov Nogo, Vučić uputio telegram saučešća

Rajko Petrov Nogo rođen je po završetku Drugog svetskog rata, 13. maja 1945. godine u Boriji, malom mestu u Opštini Kalinovik, u staroj Hercegovini. 

Kao dečak preselio se u Sarajevo i tu započeo školovanje. Osnovnu i učiteljsku školu završava u tom gradu, kao i Jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik na tamošnjem Filozofskom fakultetu. Magistrirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Radio je kao urednik u izdavačkoj kući „Veselin Masleša“ i BIGZ-u. Predavao je poeziju i kritiku na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu.

Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i dopisni član SANU. Bio je član Udruženja književnika Srbije, kao i Senata Republike Srpske.

Objavio je više od 50 knjiga, a dobitnik više od 20 nagrada. 

Autor je njiga poezije: Zimomora (1967), Zverinjak (1972), Rodila me tetka koza, pjesme za djecu (1977), Bezakonje (1977), Planina i počelo (1978), Koliba i tetka koza, pjesme za djecu (1980), Na kraju milenija (1987), Lazareva subota (1989), Lazareva subota i drugi dani (1993), Na kapijama raja (1994), Lirika (1995), Malo dokumentarnih detalja (1998), Nek pada snijeg gospode (1999), Najlepše pesme Rajka Petrova Noga (2001), Neodremano oko (2002), Nije sve propalo (2004), U Vulovome dolu (2005), Ječam i kaloper – glosa (2006), Ne tikaj u me (2008), Čovek se vraća kući (2010), Preko pepela (2015). 

Za svoju poeziju nagrađivan je Brankovom, Zmajevom, Isidorinom nagradom, nagradom „Đura Jakšić", „Milan Rakić", „Branko Miljković", „Sveti Sava", „Jovan Dučić", „Branko Ćopić", „Princ riječi", „Zaplanjski Orfej", „Zlatni krst kneza Lazara", „Skender Kulenović", Vitalovom nagradom „Zlatni suncokret“...