Sanja Vejnović: Bila sam fan banjalučke trilogije i pre nego što sam igrala u „Koži“

Serija Koža nam donosi priču o muzičaru Slobodanu Miloševiću i  njegovom problematičnom i teškom životnom putu. Nakon izdržavanja zatvorske kazne, on se vraća u rodni grad i pokušava da nađe mesto u društvu.

Igrate ulogu Radmile, njegove majke. Kakva je njena uloga u traženju nove realnosti glavnog junaka ove priče?

– U momentu kada se glavni junak vraća u rodni kraj, nakon tih 15 godina izbivanja, kada su se desile te velike promene, bio je rat i svašta što se dogodilo. On se vraća u momentu kada njegovi roditelji više nisu živi. Tako da se scene sa roditeljima vraćaju kroz njegova sećanja u flešbekovima i u njegovim snovima.

I s obzirom da nisu živi, a neki odnosi nisu razrešeni do kraja,  nekakav teret krivice i nerazrešenih odnosa u njemu su ostavili duboki trag i  mnogo ožiljaka i rana sa kojima će se morati suočiti kad se vrati.

Koliko ste u seriji mogli da ukažete na značaj majke, ne samo u periodu odrastanja već i u svakom izazovnom periodu sa kojim se čovek susreće?

– Majka igra, naravno, veliku ulogu u životu svake osobe, svakog deteta, tako da naravno, kada nisu razrešeni odnosi, to ostavlja veliki trag. Majka, po meni, jedina pruža tu tzv. bezuslovnu ljubav.

Bilo koja vrsta ljubavi i odnosa ljubavničkih i prijateljskih su manje-više uvjetovani. Ovo je jedina ljubav koja ne traži ništa zauzvrat, koja je tu prisutna i zauvijek je tu i, kako volimo reći, bezuvjetna. Tako da, majka je jako, jako važna ličnost, naravno, u životu djece.

Koje su to lekcije namenjene detetu koje je u ovoj seriji Vaš lik iznedrio?

– Da se stvari rješavaju na vrijeme. Da se ne stavljaju pod tepih, da se ne prešućuju, da neki sukob ili nerazriješeni odnosi trebaju biti rješavani kada je vrijeme, a ne poslije, kada je prekasno i kada nema popravnog ispita, kada, nažalost, više se to ne može riješiti, onda to stvara nekakvo teško breme koje ostaje zauvijek.

Šta vam je bila inspiracija kada ste gradili lik Radmile, koji je veoma specifičan i upečatljiv?

– Po mom nekakvom viđenju, a i u dogovoru sa redateljem, jedna tradicionalna majka, u tradicionalnom smislu, a to je brižna, nježna, puna razumijevanja, topline, pomalo i naivna, i bezuvjetno voli, ali bezuvjetno i vjeruje. Neupitno je sve što njen sin radi ili kaže, za nju je to istina. Ona ne dovodi u pitanje niti momente kada je jasno svima i okolini da nešto nije u redu. Ona se odlučuje na to bezuvjetno povjerenje.

U toj nekoj podjeli tradicionalne obitelji, neke suvremene, današnje, iako istovremeno postoje i dan-danas, i mogli bismo reći patrijarhalne sredine i neke modernije, inspiracija bi možda bila meni moja none ili baka po maminoj liniji, koja je baš pripadala tako jednom svijetu, vrlo slična je bila.

Da li se kroz lik Radmile i njenog supruga, kojeg tumači Nebojša Dugalić, oslikava stanje jedne porodice i, u isto vreme, i stanje celog društva?

– Porodica je jedan organizam koji se razvija kroz povijest. Ona mijenja se i struktura i vrijednost porodica. I ako kompariramo sa današnjim nekim vremenom i nekim suvremenim porodicama, onda su uloge malo jače izjednačene iz ekonomskih razloga, u krajnjem slučaju.

Nekad je otac bio taj koji je bio hranitelj obitelji, majka je domaćica i ona koja odgaja djecu i koja drži to ognjište. Ajmo tako to reći. A danas, s obzirom da žene jednako doprinose i u ekonomskom smislu i rade i odgajaju djecu i zajedno drže kuću sa ocem u životu, onda i te uloge roditeljske su možda danas podijeljenije. Danas i očevi puno više se uključuju u odgoju djece od malih nogu, znači od prve godine bebe nadalje nego što su nekad radili, pa onda te uloge su malo promijenjene.

Serija Koža je već osvojila svoju publiku gledajući prethodna dva dela ove trilogije, seriju Meso i seriju Kosti. Šta je drugačije u seriji Koža?

–  Dakle, ja sam, moram reći, fan prva dva dijela banjalučke trilogije. Gledala sam kao gledatelj, ne znajući naravno da ću jednog dana biti pozvana u treći dio. Nije čudo da je ona bila toliko popularna kod gledatelja, prije svega zato što su to izvrsno napisane priče, odlično režirane i, naravno, sa fenomenalnim kastom. Sve to zajedno čini jednu seriju zanimljivom i publici interesantnom da je prati.