Diplomatski spor između francuskog gradića koji je zabranio sušenje veša na balkonima uvredivši Napulj
Zbog veša, balkona i čaršava izbio je mali diplomatski spor, i to ne između država. Sa jedne strane se nalazi Napulj, u kome je veš razapet između prozora i balkona odavno jedan od najprepoznatljivijih simbola grada. Sa druge je Tizi-le-Bur, francuski gradić u oblasti Božole sa nešto manje od šest hiljada stanovnika. Spor je izazvala jedna rečenica, koja je privukla mnogo više pažnje nego sama odluka gradske uprave: „Ne, nismo u Napulju!"
Gradonačelnik Tizi-le-Bura, Remi Bertu, potpisao je 8. septembra odluku o uređenju izgleda grada kojom se zabranjuje sušenje veša i kačenje drugih predmeta na prozore, fasade i balkone ako su vidljivi sa ulice.
Stalci za sušenje na balkonima dozvoljeni su samo ako ne prelaze visinu ograde. Pravila se odnose i na pojedine saksije i žardinjere koje izlaze van gabarita zgrade, a predviđene su i novčane kazne.
Gradska uprava objašnjava da želi da poboljša izgled centra i učini ga privlačnijim za stanovnike, privredu i investicije.
Verovatno bi sve ostalo na jednoj od mnogih lokalnih odluka o urbanom redu da se uz poziv građanima da „sačuvaju kvalitet životnog okruženja" nije našla i rečenica o Napulju, koja je grad praktično postavila kao negativan primer.
U Italiji je na nju prvi skrenuo pažnju napuljski novinar i pisac Anđelo Forđone, koji je na društvenim mrežama objavio fotografiju sporne poruke. Rasprava se ubrzo proširila daleko izvan gradića.
Bertu je potom objasnio da Tizi-le-Bur nije jedini francuski grad koji ograničava izlaganje veša na mestima vidljivim sa javnih površina i da mu je cilj uredniji izgled grada, a ne napad na Napulj.
Odgovorio mu je Karlo Puka, novinar i gradski odbornik zadužen za imidž Napulja.
„Dragi gradonačelniče Bertu, u pravu ste: u Tizi-le-Buru niste u Napulju. I to vam kažem sa iskrenim žaljenjem, jer mnogo toga propuštate", napisao je na društvenim mrežama.
Dodao je da svaki gradonačelnik ima pravo da uređuje prostor kojim upravlja, ali da zbog zabrane nije bilo potrebno koristiti Napulj kao sinonim za ono što ne treba biti. Prema njegovim rečima, Napulj se prečesto koristi kao oznaka za nered i folklor, a to je „laka šala koja jedan složen grad svodi na folklornu razglednicu".
Podsetio je da je Napulj metropola sa više od dve hiljade godina istorije, umetnosti, muzike, kuhinje i filozofije, ali i grad u kome se čaršavi suše na suncu i dodao: „I, uzgred, odlično se suše i bez ikakvog troška po životnu sredinu."
Polemika je stigla i na ulice Napulja. Građani koje je snimala emisija Dentro la Noticia italijanske televizije Mediaset uglavnom su nezadovoljni. „To je sramota. Možda je u pitanju malo zavisti?", rekao je jedan mladić.
Drugi kaže da se oseća uvređeno i pita šta je Napulj bez veša u uskim ulicama. Jedna Napuljka u sušenju veša vidi mnogo više od kućnog posla: „Za nas je to ritual. To znači razgovarati sa komšijama, sa ljudima koji žive preko puta."
Veš između zgrada u Napulju odavno nije samo praktična potreba. Deo je vizuelnog identiteta tog grada i prizor koji su decenijama beležili fotografi, umetnici, ilustratori i reditelji.
Ono što je jednoj gradskoj upravi znak neuređenosti, drugom gradu je deo pejzaža i svakodnevnog života.