Hronika Trećeg programa

Možete pratiti osvrt Dejana Petrovića na filmove Teone Strugar Mitevske „Bog postoji i ime mu je Petrunija”, Emira Kusturice „Pepe, jedan uzvišeni život” i Miroslava Mandića „Glumim, jesam”, koji su prikazani na nedavno održanom 12. Leskovačkom internacionalnom festivalu filmske režije održanom od 18. do 22. septembra.

Apsolutnim pobednikom Leskovačkog internacionalnog festivala filmske režije LIFFE proglašeno je severnomakedonsko ostvarenje Bog postoji i ime mu je Petrunija, verovatno vodeće regionalne autorke Teone Strugar-Mitevske. Druga nagrada pripala je srpskom reditelju starije generacije Draganu Marinkoviću za Pijavice, a treća Petru Ristovskom za film Kralj Petar Prvi, dok je nagrada za najbolju produkciju pripala hrvatskom filmu Osmi poverenik Ivana Salaja. Najbolji glumac je Sergej Trifunović, a najbolja glumica Nataša Ninković, oboje za uloge u debitantskom ostvarenju Ana-Marije Rosi Ajvar. Specijalna priznanja dobili su Zorica Nuševa (za glavnu ulogu u Petruniji), već pomenuta Ana Marija Rosi i crnogorski reditelj Radoslav Stanišić za svoj dokumentarni film Poslednji YU filmski romantik, obaveštava nas Dejan Petrović.

Film Bog postoji i ime mu je Petrunija je priča o pobuni žene u sredini obeleženoj patrijarhatom. Petrunija je devojka koja već duže vreme od završetka fakulteta ne uspeva da nađe posao, nezainteresovana je i posvemašnje indiferentna. Posle još jednog nuspeha tokom tradicionalne bogojavljenske trke za Časni krst, ona odlučuje da sa sporedne strane dopliva do njega, a zatim i pobegne, što izaziva bes lokalne zajednice.

U dokumentarnom filmu Emira Kusturice Pepe, jedan uzvišeni život pratimo razgovore našeg istaknutog reditelja i jednog od omiljenih svetskih lidera - Hozea Pepa Muhike u poslednjim danima njegovog mandata. Predsednik Urugvaja, poznat po tome što na posao putuje starom Folksvagen Bubom prevozeći i meštane koje susretne, što je veliki deo plate izdvajao za domove za najsiromašnije, što slobodno vreme provodi održavajući baštu i tako dalje, otkriva Kusturici svoja razmišljanja, stavove i svetonazore, priča o svom decenijskom tamnovanju u ozloglašenom latinoameričkom kazamatu, ali i o aktuelnom stanju u svetskoj politici i vizijama za poželjan budući razvoj civilizacije.

Iskusni autor Miroslav Mandić u svom ostvarenju Glumim, jesam zadire u same postulate klasično shvaćene umetnosti. U trodelnom omnibusu on svoje protagoniste smešta u tri različite bivše jugoslovenske republike, a osim zajedničke glumačeke profesije, povezuje ih to što oni nastavljaju da ulaze u lik i nakon proba, odnosno snimanja. U prvoj priči kamera prati veoma mladu studentkinju glume u Sarajevu koja pošto je dobila ulogu kradljivice, počinje da uzima tuđe stvari i u privatnom životu; u dugoj, sredovečni teatarski glumac prevazilazi pretpostavljenu meru pripreme za ulogu beskućnika i zaista počinje da se ponaša i živi na takav način; u trećoj, poznati glumac od ljubavnika na ekranu postaje opsesivni tragalac za istom emocijom sa istom partnerkom i izvan filmskog seta, što dovodi do niza nesporazuma, sukoba i odbijanja, piše Dejan Petrović.

Čitala Marica Milčanović.
Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво