Hronika Trećeg programa

Pročitaćemo osvrt Dolores Stanojević na retrospektivnu izložbu slika Dragana Ilića „(Re)volucija”, kao i teskt Ivana Milenkovića „Kao hrčci u šupljem valjku”, napisan povodom romana Adnana Repeše „Svojta”.

Izložba Dragana Ilića Re(evolucija) otvorena je u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu 15. maja i trajaće do 8. jula. Ovaj istaknuti umetnik rođen je 1948. godine u Beogradu, a školovao se na umetničkoj akademiji u Kanberi i na filmskoj akademiji u Njujorku. Njegovo višedecenijsko stvaralaštvo obuhvata performanse, instalacije, crteže, skulpture, video radove i hepeninge koji su bili prikazivani na samostalnim i grupnim izložbama širom sveta, a pre desetak godina na brežuljku sa pogledom na Dunav u Ritopeku osmislio je i sopstvenim sredstvima sagradio veliki arhitektonski objekat International Test Site-Z1 kao svojevrsnu laboratoriju u kojoj sa svojim kolegama, eksperimentalnim umetnicima, realizuje ideje, bez ograničenja koja nemeću tržište ili trenutni trendovi. Među radovima predstavljenim na izložbi (Re)volucija, čiji je kustos Zoran Erić, Dolores Stanojević posebno ističe interaktivni performans „50 000 olovaka", dokumentaciju o preformansima iz sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka - „Ljudi koje ne volim" i „Elektronske olovke 12", „Cluster Z II", te novije radove inspirisane savremenim naučnim istraživanjima, kao što su: Robot "Kuka KR 210", Ice metal K1, RoboAction A1K1, RoboAction A3K3" i tako dalje.

* * *

Novi romana Adnana Repeše Svojta nedavno je objavio zagrebačko-sarajevski izdavač „Sinopsis". U ovom romanu Repeša ispisuje hroniku svoje porodice, ali uprkos tome što se pripovedač neprestano seća i što ga to sećanje uznemirava i iscrpljuje, pamćenje nije ono čime se njegovo pisanje hrani; osnovni i jedini materijal je jezik, ono što uobličuje prošlost i čini je živom. Volja da razume i sebe i druge onako kako drugi, nošeni silama jačim od njih samih, nisu ni pokušali, jezičke je naravi i ne prethodi joj nikakva psihologija, nikakva svest, niti bilo koji osećaj, čak ni odluka - nema ničeg izvan teksta. Pripoveda Repeša o svom detinjstvu, ali i o ratu, i to „taman toliko koliko je potrebno da bi roman, a ne stvarnost, proizveo posledice. Piše Repeša o užasu svojom gotovo nepristojno čistom, a opet tvrdom rečenicom. Ne kaže više nego što je potrebno. Ali ni manje. Sve više bilo bi pornografija rata. Sve manje bilo bi prećutkivanje... Slike što nam ih Repeša nudi sačinjene su od tananih jezičkih niti, od kišovske elegancije i kovačevske direktnosti, pa je zato njegovo pripovedanje lelujavo kao paučina i tvrdo kao hercegovački kamen", komentariše Ivan Milenković.

Čitala Biljana Jovanović.
Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво