Refleksije

Edmund Lič: Mi i drugi

U emisiji REFLEKSIJE u četvrtak i petak možete slušati tekst Edmunda Liča „Mi i drugi”. Tekst je deo autorovog ciklusa radijskih predavanja „Odbegli svet”, održanih na Bi-Bi-Si 4 radiju tokom 1967. godine.

Socijalni antropolog Edmund Lič (1910-1989) započinje ovaj tekst traganjem za uzrocima nasilja među ljudima: „U svetu bez ljudi, cela vrsta funkcioniše kao zajednica. Vukovi ne ubijaju jedni druge jer se svi vukovi ponašaju u okviru istog jezika. Ako jedan vuk napadne drugog, žrtva automatski odgovara gestom koji natera agresora da stane. Gest ima efekat izgovorenog. U nekom trenutku, slabija strana je primorana da se povinuje, a čim se pojavi pokornost, agresor je obavezan da stane, tako je žrtva napada retko kada u ozbiljnoj opasnost. Komplikacija u našem slučaju je u tome što ako ljudska žrtva hoće da bude bezbedna, napadač i napadnuti moraju ne samo da se ponašaju u okviru istog jezika, nego moraju i da govore istim jezikom i da budu upoznati sa istim kodom kulturnih simbola".

Međutim, svaka individua može da donosi sopstevne odluke o tome šta podrazumeva pod „istim jezikom". Zato se u ovom tekstu Edmund Lič bavi nasiljem koje nije (ili je vrlo malo) jezički uslovljeno, a reč je o sukobu generacija. Iako je tenzija među generacijama normalna za svako društvo, autor smatra da je anksioznost britanskih roditelja sasvim neprimerena. Mladi ljudi tretiraju se kao vanzemaljska kategorija, kao bića koja nisu samo pobunjenici, već otvoreni revolucionari koji imaju nameru da unište sve što starije generacije smatraju svetim. Dakle, ono što je čudno nije ponašanje mladih, već reakcija starih. Razloge takvom stanju autor vidi u tome što je naše društvo emocionalno nekomforno: „Roditelji i deca, zbijeni u usamljenosti, uzimaju suviše jedni od drugih. Roditelji se svađaju, deca se bune. Deci je potrebno da odrastaju u većim, relaksiranijim porodičnim grupama, usmerenim na zajedništvo pre nego na maminu kuhinju - možda nešto kao izraelski kibuc i kineska komuna". Formirati takve zajednice u našoj industrijskoj ekonomiji nikako ne može biti lako, a još teže je napraviti promene na duboko intimnom nivou svakog pojedinca, jer većina ljudi više brine o svojoj privatnosti nego o usamljenosti. „Upravo je privatnost izvor straha i nasilja. Nasilje u svetu nastaje zato što mi, ljudska bića, neprekidno kreiramo veštačke veze između ljudi koji jesu kao mi i ljudi koji nisu kao mi. Klasifikujemo neke ljude kao da su odvojena vrsta i onda se plašimo drugoga. Ja sam izolovan, usamljen i uplašen jer je moj sused moj neprijatelj. Ali mladi su prozreli naše apsurdnosti, i bar za sada, oni pokazuju osvežavajuću rešenost da se ne korumpiraju našim samo-destruktivnim vrednosnim šemama. Oni zaslužuju ohrabrenje, a ne prekor", zaključuje Lič.

Prevela s engleskog Mirjana Stefanović.
Čitao je Bojan Žirović.
Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво