Aleksandar Milosavljević: Pozorišne aktuelnosti

U emisiji POZORIŠNE AKTUELNOSTI možete slušati osvrt Aleksandra Milosavljevića na predstavu Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba „Ciganin, ali najljepši” koju je, prema istoimenom romanu Kristiana Novaka i u dramatizaciji Ivora Marinića, režirao Ivica Buljan.

Inscenacija najnovijeg romana Kristiana Novaka najdirektnije korespondira s idejom da gledaoce teatru treba privući i popularnim naslovima, ali i tematikom koja otvoreno i bolno zaseca u problematične sfere aktuelne stvarnosti. Kao i u slučaju romana Černa mati zemla, i ova Novakova priča se događa u Međimurju, u zabiti koja na samoj granici između Hrvatske i Slovenije tavori u nekoj vrsti samoizolacije. Na takav položaj žitelja ove rubne oblasti nesumnjivo utiče i specifičan kajkavski jezik na čijoj autentičnosti insistiraju i pisac i autor dramatizacije.

Upravo u takvoj, krajnje oneobičenoj atmosferi, odvija se drama u koju su upleteni lokalni Hrvati i Romi. Romi su pristigli u ove krajeve iz različitih razloga, a najčešće u potrazi za mirim životom, bežeći od različitih poniženja i sklanjajući se pred predrasudama zbog kojih su inače društveno marginalizovana kategorija građanstva, a tenzije koje u Međimurju decenijama tinjaju između Hrvata i Roma burno će eskalirati kada se na granici razdvajanja hrvatskog i rosmkog naselja dogodi ubistvo. Novak, dakle, ispisuje precizno žanrovski definisanu priču, triler zasnovan na policijskoj istrazi, istovremeno žestoko politički obojen, jer će se pokazati, kako istraga bude napredovala, da se počinjeni zločin preklapa sa animozitetom prema Romima, ali i sa dolaskom izbeglica sa Bliskog istoka u ove krajeve, piše Aleksandar Milosavljević.

Reditelj Ivica Buljan i ansambl Hrvatskog narodnog kazališta predstavu grade kao „scenski kemp, namerno prenaglašeni kič koji nas vraća osnovnim dramaturškim pitanjima i provocira nedoumice koje nemaju veze s političkom korektnošću, a koje su u romanu apsolvirane. U isti mah se stiče i utisak da je insistiranje na kempu u velikoj meri otupelo planiranu (i neophodnu) oštricu društvenog angažmana ove predstave... Ipak, konačne domete bilo koje pozorišne predstave nije uputno definisati u kontekstu apsolutno uspostavljenih kriterijuma, jer teatar vazda funkcioniše u konkretnom prostoru i vremenskom trenutku u kojem korespondira (ili to ne čini) sa svojom zadatom publikom. Zato i najnoviju premijeru Hrvatskog narodnog kazališta, bez obzira na sve ovde konstatovane zamerke, treba promišljati u svetlu činjenice da je ona apsolutni hit u Zagrebu i Hrvatskoj. To će reći da tamošnja publika prepoznaje da predstava Ciganin, ali najljepši problematizuje neke od neuralgičnih tema koje se i te kako tiču današnjeg hrvatskog društva, dakle, da ipak postavlja prava pitanja i ukazuje na deformitete koji proizilaze iz duboko usađenih predrasuda, sprege politike i kriminala, široko rasprostranjene korupcije, segregacije i tako dalje", ocenjuje Milosavljević.

Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво