Majstori baroka – Mikelanđelo Rosi

Čembalista Frančesko Čera izvodi Tokate i kurante za čembalo Mikelanđela Rosija.

Ovaj italijanski barokni majstor rođen je u Đenovi početkom 17. veka, a pretpostavlja se da je muzičko obrazovanje sticao radeći kao orguljaš zajedno sa svojim stricem Leliom Rosijem, u katedrali San Lorenco u rodnom gradu.

Godine 1624. odlazi u Rim, gde je u prvo vreme radio kao violinista u službi tadašnjeg kardinala Maurucija, člana Savojskog senata. Tako se upoznao sa opusom madrigaliste Zigismonda d'Indije kao i pesnikom Fulvijom Testijem, koji su takođe bili članovi pomenutog senata, te je i Rosi napisao nekoliko madrigala koji podsećaju na madrigale D'Indije, a za jedan je iskoristio stihove Testija.

U periodu, od 1630. do 1633. godine, Mikelanđelo Rosi radio je u službi čuvene porodice Barberini i tada je napisao jednu operu, madrigal i pretpostavlja se zbirku kompozicija za instrumente sa dirkama - Toccate e correnti d'intavolatura d'organo e cembalo. Osim toga, radio je i kao orguljaš, ali i violinista u crkvi San Luiđi dei Frančezi.

Godine 1634, na predlog Antonija Barberinija, Rosi odlazi za Pariz kao pratnja Đuliju Macariniju, kasnije kardinalu Macariniju, ali se ubrzo pridružio dvoru D'Este u Modeni, gde je napisao muziku za operu Andromeda. Umro je u Rimu, 1656. godine.

Mikelanđelo Rosi smatran je jednim od najboljih violinista svog doba, premda je u istoriji muzike ostao upamćen po kompozicijama za orgulje i čembalo. Rosijev opus obuhvata tri žanra kroz koji se može pratiti njihova evolucija. Naime, tridesetih godina 17. veka tokata za instrumente sa dirkama bila je na vrhuncu svog razvoja, polifoni madrigal je polako odlazio u zaborav, a italijanska opera je tek počela da se razvija.

Ostale su sačuvane tri Rosijeve zbirke Tokata i kuranti za instrumente sa dirkama. Tokate se odlikuju temama kratkog daha, u kojima se nalaze različiti motivski materijali pogodni za dalju razradu, jasno razdvojenim odsecima, imitacijom i naglim harmonskim promenama i hromatikom. Kurante, pak, stvaraju kontrast, kompaktijnom formom i precizno oblikovanim deonicama plesnog karaktera koji je krasio Rosijevu violinsku literaturu.

Urednica Jelena Damjanović

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво