Hronika Trećeg programa

Pročitaćemo osvrt Dejana Petrovića na na film „Varpa: obećana zemlja”, čiji su autori Brigita Tamuža, Mariana Auliciema i Bruno Aščuks, kao i na ostvarenje Rut Bekerman „Valdhajmov valcer”, koji su prikazani na 11. Beldoksu, a u drugom delu emisije emitovaćemo tekst Srđana Vučinića „Sa silom nemerljivom. Čitajući pesmu Ernestine Hof”, napisan povodom nedavne smrti pesnika Borislava Radovića.

Troje autora Brigita Tamuža, Mariana Auliciema i Bruno Aščuks u filmu Varpa: obećana zemlja prikazuju epski i gotovo biblijski put više od četvrtine letonskih baptista - a njih je u to doba, neposredno po završetku Prvog svetskog rata, bilo oko deset hiljada - koji su odlučili da svoju sreću potraže duboko u prašumama Latinske Amerike. Prekookeanski put trajao je mesec dana, a u nenaseljene džungle brazilske države Sao Paolo pristigli hodočasnici i misionari došli su s namerom da formiraju letonsko selo „Varpa" i da tamo slobodno žive i ispovedaju vlastitu veru.

Tema filma Rut Bekerman Valdhajmov valcer je politički skandal 1986. godine, kada je tokom predizborne kampanje u Austriji otkrivena mračna prošlost dotadašnjeg generalnog sekretara Ujedinjenih nacija i prethodnog ministra spoljnih poslova ove zemlje. Po rečima Dejana Petrovića, ovo vrhunsko delo tri decenije posle inkriminisanih događaja evocira uzbudljive dane kada je i sama rediteljka bila aktivan učesnik demonstracija protiv izbora nekadašnjeg člana Hitlerovog Vermahta, Kurta Valdhajma, za predsednika Austrije.

* * *

Pesnik, esejista i prevodilac, Borislav Radović preminuo je 26. aprila u Beogradu. Tim povodom čitamo tekst Srđana Vučinića o pesmi „Ernestine Hof", paradigmatičnoj kako za Radovićev pesnički opus tako i za čitav njegov život. Naime, pesnik je u zabelešci „Čovek u ratu", gde se u vreme NATO-bombardovanja prisećao svog detinjstva i 6. aprila 1941. godine, zapisao: „U zatišju između dva naleta aviona, povorke stanovnika slivale su se prema Novom groblju: živi su potražili utočište među mrtvima, pa smo tako moja majka i ja dospeli na nemačku parcelu toga groblja, najbezbednije mesto, rekoše, koje se moglo zamisliti u tom trenutku", a na nadgrobnoj ploči uz koju su se sakrili pisalo je ime Ernestine Hof. Arhetipska snaga Radovićevih stihova izvire iz nezamenljivog i neponovljivog, konkretnog ličnog iskustva, te živog i čulnog otkrovenja nečega što je za većinu tek mutna spoznaja i slutnja, ili pak štura i neupitna etnološka i antropološka činjenica. Tek kroz preplitanje i međusobno dozivanje minulog sadašnjeg, prošlog i trajnog sadašnjeg vremena, kao i kroz saglasje različitih intonacija naslućuje se sila, nevidljiva i nemerljiva, sa kojom biće pesnika dospeva u svojevrsnu osmozu. Ova osmoza, čija je jedinstvena egzistencijalna lozinka sadržana u začudnom imenu i naslovu „Ernestine Hof" - može biti podsticaj za svakoga od nas da vlastito opštenje sa Donjim svetom prizove i oživi sa novim intenzitetom i upitanošću, sa neslućenim bezdanom u sebi.

Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво