Hronika Trećeg programa

Pročitaćemo osvrt Dolores Stanojević na izložbu Irene Kelečević „Gde je moje mesto?”, a potom ćemo emitovati osvrte Radomira Putnika na studiju Aleksandra Pejčića „O komediji Vlast Branislava Nušića” i na dramu Milana Milovanovića „Zvanična verzija”.

U Salonu u Pariskoj ulici Muzeja savremene umetnosti u Beogradu od 19. januara do 19. marta bila je otvorena izložba Gde je moje mesto? Irene Kelečević. Kako nas obaveštava Dolores Stanojević, ova izložba jedna je u nizu dosadašnjih kojima umetnica istražuje identitet prostora, polazeći od najšireg smisla značenja samog pojma prostora. Razmatrajući lični umetnički identitet, na šta upućuje i sam naziv izložbe, Irena Kelečević se bavila vezom između izlagačkog prostora nekadašnje Moderne galerije, danas Salona Muzeja savremene umetnosti, i ljudi koji su nekada živeli u toj zgradi, a koja je namenski bila sagrađena u duhu savremene arhitekture šezdesetih godina prošlog veka za potrebe stanovanja, muzičkog studija i slikarskih ateljea, po projektu arhitekte Miroslava Jovanovića.

* * *

Književni istoričar mlađe generacije, Aleksandar Pejčić, sproveo je skrupulozan i temeljan rad na nedovršenoj komediji Vlast Branislava Nušića i dao dragoceni doprinos srpskoj istoriji književnosti i teatrologiji. U ovoj knjizi, koju je prošle godine objavila beogradska izdavačka kuća Neopres, ponuđena su nova saznanja o delu koje sadrži izrazito satiričnu osudu zloupotreba koje vrše aktuelni političari, ali i društvo koje na takvo ponašanje pristaje. Naime, Pejčić je konstatovao da su sva dosadašnja izdanja, od prvog do najnovijeg iz 2006. godine, bila cenzurisana od strane priređivača, odnosno da je uvek vršeno „štrihovanje", što će reći izbacivanje pojedinih rečenica ili reči, kako bi se predupredilo eventualno reagovanje vršilaca vlasti, bez obzira na to kojoj ideologiji te vlasti pripadale.

* * *

Dramu Milana Milovanovića Zvanična verzija, koja je na anonimnom konkursu dobila Nagradu „Slobodan Stojanović", objavila je Narodna bibliioteka „Ilija M. Petrović" iz Požarevca. Po rečima Radomira Putnika, drama Zvanična verzija bi se žanrovski mogla označiti kao utopijska melodrama; reč je o komadu koji na melodramskoj matrici razmatra pitanja čovekove neslobode, odnosno apsolutne potčinjenosti aparatu prinude kojim vlada jedina svetska velesila. U tri čina koja su izdeljena na mnoštvo slika, pisac Milan Milovanović gradi priču koja započinje a i završava se kao slikovnica braka; u prvoj slici prvog čina govori se o razvodu braka između Tatjane i Miodraga, da bi se u poslednjoj slici trećeg čina taj brak obnovio. Krug je zatvoren, ljubav je prošla kroz paklena iskušenja da bi se potvrdila i obnovila u zajedništvu koje najčvršćim nitima povezuje njihova kćerka.

Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво