понедељак, 22. јан 2018, 23:45
Savremena ruska književnost
Vladimir Sorokin: Manaraga
Na Trećem programu, od ponedeljka, 22. do petka, 26. januara, možete pratiti odlomak iz romana Vladimira Sorokina „Manaraga” koji će u prevodu Mirjane Grbić uskoro objaviti izdavačka kuća „Geopoetika”.
Kakav
je život u svetu bez knjiga? U svetu gde
one preživljavaju samo u muzejima ili
se koriste kao podloga za roštilj na
snobovskim žurkama...
Vladimir Sorokin
opisuje zastrašujući svet budućnosti.
Svetski rat sve menja. Knjige se više ne
objavljuju i opstaju samo u muzejima.
Novi trend se širi među bogatim snobovima
- book'n'grill, gde se meso priprema na
ostacima papirnih knjiga. Isporučuje ih
zajednica kuvara koji sami pripremaju
hranu. Međutim, grupa ljudi koji žive u
pećinama planine Manaraga pokušava da
dovede snobovsku fensi razonodu među
narod i u restorane brze hrane.
Sorokin nudi neočekivani tok misli o odnosu čovečanstva i štampane reči i navodi nas da knjige posmatramo na novi način. „Njegov roman se može čitati kao epitaf za štampane knjige, ali i kao slavljene večnog života..."
Vladimir
Sorokin, ruski romansijer, pripovedač,
dramaturg i scenarista, rođen je 7.
avgusta 1955. godine u gradiću Bikovo
nadomak Moskve. Odloživši inženjersku
diplomu, bavi se grafikom, slikarstvom,
konceptualnom umetnošću (ilustrovao
je više od pedeset knjiga), pod uticajem
ruskog andergraunda osamdesetih.
Sorokinov književni debi (poezija)
povezuje se sa 1972. godinom, posle čega,
mada intenzivno piše, čitavu deceniju
gotovo ništa ne objavljuje. Godine 1985. u
pariskom časopisu A-Ja objavljuje
izbor od šest priča i (u izdanju čuvene
kuće „Sintaksis" Andreja Sinjavskog)
roman Red. Tek marta 1992. godine ovaj
roman objavljuje i ruski časopis Umetnost
filma.
Autor je sledećih romana: Red (1985), Norma (1994), Roman (1994), Trideseta Marinina ljubav (1995), Srca četvorice(1994), Plavo salo (1999), Pir (2000), Led (2002), Broov put (2004), 23.000 (2005), Dan opričnika (2006, Geopoetika 2008), Šećerni Kremlj (2008, Geopoetika 2010), Mećava (2010). Objavio je i veliki broj zbirki priča: Gozba (2000), Jutro jednog snajperiste (2002), Moskva (2002) itd. Napisao je sledeće drame: Zemunica (1985), Ruska baka (1988), Poverenje(1989), Dismorfomanija (1990), Jubilej (1993), Hochzeitreise (1995), Šči (1996), Dostoevsky-Trip (1997), Peljmeni(1997), Srećna Nova (1998). Potpisuje i veoma zapažene i nagrađivane filmske scenarije: Bezumni Fric (1994), Moskva(2001), Konejka (2001), 4 (2004).
Dobitnik je nagrada „Narodni Buker" i „Andrej Beli" - „za posebne zasluge u ruskoj književnosti" (2001). Godine 2005. uručena mu je nagrada „Liberti". Dela Vladimira Sorokina prevedena su na engleski, francuski, nemački, italijanski, holandski, finski, švedski, poljski, srpski, estonski, japanski, korejski i druge jezike.
Čita
Aleksandar Božović.
Urednice
Olivera Gavrić i Olivera Nušić.
Autor:
Трећи програм
Циклус „Књига за слушање” на програму је сваког дана, од 23.45 сати. [ детаљније ]
Коментари