Muzika protestantske crkve u 18. veku

U drugoj emisiji ciklusa koji priređujemo povodom 500 godina od protestantske reformacije slušaćete kompozicije Karla Fridriha Gesela i Johana Ernsta Baha.

Karl Fridrih Gesel rođen je 1724. godine u Libštatu, u kneževini Saksoniji, a sa dvadeset osam godina prihvatio je položaj muzičkog direktora u obližnjem gradu Citau, gde je ostao sve do svoje smrti 1793. Kneževina Saksonija odigrala je ključnu ulogu u zaštiti Martina Lutera i prvih teologa protestantizma, a njeni vladari postali su jedni od najvatrenijih zagovornika nove crkve. Sam grad Citau imao je bogatu tradiciju protestantske muzike zahvaljujući nizu viđenih kompozitora angažovanih u ovom gradu tokom 17. veka, poput Adama Krigera i Kristofa Demantiusa, koji su ujedno izgradili i snažan centar muzičke pedagogije. Citau je, međutim, gotovo uništen u Sedmogodišnjem ratu, 1757. godine, kada su razorene i velike Zilbermanove orgulje koje su služile na ponos gradu. Kao kapelnik crkava u Citau, Karl Fridrih Gesel imao je dužnost da komponuje cikluse liturgijskih kantata, te je njegov opus verovatno bio višestruko veći od tek pregršt sačuvanih dela - sedam moteta i deset kantata - koja se čuvaju u biblioteci u Drezdenu. Geselova kantata 'Nisu svi jevanđelju verni' pleni bogatstvom muzičkih ideja i svojim eklektičnim stilom ilustruje nove tendencije u žanru protestantske liturgijske kantate sredinom 18. veka. Pored efektne upotrebe horske deklamacije u unisonu i uspelih tonskih slikanja, treba istaći sopransku ariju koja pred izvođačicu postavlja visoke tehničke zahteve i po idiomu je bliska operi tog doba.

Jedan od najvažnijih umetničkih izraza reformisane crkve, u skladu sa duhom novih teoloških pogleda, bila je pasijska muzika, odnosno kompozicije koje su u fokus stavljale Hristove patnje na Golgoti, nudeći pritom teološke refleksije na ovaj događaj. Iako su u početku dominirale oratorijumske pasije pisane za bogosluženje u luteranskim crkvama, tokom 18. veka razvijen je i žanr pasijskog oratorijuma, koji, za razliku od prethodnog modela, nije koristio tekst jevanđelja već se bazirao isključivo na poetskim, neretko intimnim refleksijama na tematiku Hristovog stradanja. U ovom vidu pasijske muzike prepoznajemo popularnost nove poezije i estetike Empfindsamer stila, kao i uticaj galantnog muzičkog idioma, poteklog iz opere. Kao paradigmatičan može se navesti Pasijski oratorijum iz pera Johana Ernsta Baha, jednog od najmlađih kompozitora iz čuvene porodice i daljeg rođaka Johana Sebastijana Baha. Johan Ernst Bah radio je i kao crkveni muzičar u rodnom Ajzenahu, i kao dvorski muzičar na vojvodskom dvoru u Vajmaru, spajajući tako dve karijere koje su za njegove prethodnike po pravilu isključivale jedna drugu.

Srđan Atanasovski



Коментари

Prodajem
Ако пронађете ову новчаницу одмах идите код нумизматичара
C.T. Toraksa
Поштујте правила пре давања крви на анализу
Adaptacija
„Буђење пацова“ – ново рухо филмског класика Живојина Павловића
slobodan izbor ishrane
Главни град Финске избацује месо како би заштитили климу, осим у ретким изузецима
Prijava za kviz Slagalica
Пријавите се