Filozofija krize i otpora

Misao i delo Ljubomira Tadića – govori Zoran Vidojević

U ciklusu „Filozofija krize i otpora: misao i delo Ljubomira Tadića” četvrtkom ćemo emitovati snimke izlaganja sa istoimenog naučnog skupa, koji je održan 2. i 3. juna u Institutu društvenih nauka u Beogradu. U jedanaestoj emisiji ovog ciklusa možete slušati izlaganje Zorana Vidojevića „Uzor teorijske misli i moralnog držanja” sa ovog naučnog skupa.

Svrstavajući Ljubomira Tadića među naše najbolje autore iz oblasti filozofije politike i prava, te ga karakterišući kao paradigmu blohovskog čoveka uspravnog hoda, Zoran Vidojević navodi niz skladnih preklapanja Tadićevog života i dela. Od posebnog je značaja razmatranje odnosa uma i autoriteta, kao i vrste autoriteta u Tadićevoj knjizi Tradicija i revolucija. Autor naglašava značaj prelaska vlasti od autoriteta ka suverenitetu naroda u smislu demosa. On ističe da je „sloboda za pokornost" bitno obeležje stvarnosti slobode u domaćim i globalnim razmerama, kao i da su „sticanje i pravo svojine" dobili religioznu potvrdu. Neizbežno je bilo da se u toj knjizi postavi i pitanje odnosa revolucije i jednakosti, a još više revolucije i nasilja. Danas su socijalne nejednakosti bezmalo u celom svetu ogromne i izrazito nečovečne, a nasilje je kompromitovalo gotovo svaku dosadašnju revoluciju, te je bilo jedan od glavnih uzroka njihovih propasti. Stav profesora Tadića da „cela liberalna ideologija počiva na zavisnosti slobode i jednakosti od privatne svojine" oslikava suštinu pseudoliberalizma.

Osim toga, kako navodi Vidojević, Tadić je podrobno obradio razlike između filozofije uma i filozofije sreće, kao i razlike u shvatanju vremena između budizma i evropskih religija i filozofija. Posebnu pažnju je posvetio tretmanu zla u različitim filozofijama, dok se u knjizi Zagonetka smrti prvenstveno bavio Hegelovim i Hajdegerovim shvatanjem smrti. Posebno su zanimljive Tadićeve kritike onih stavova nemačkoih filozofa koji su u znaku idolatrije „herojske" smrti, mitologizacije rata, uzdizanja do svetosti ratne države i svođenja smrti na nešto nebitno. Nasuprot njima, Tadić je izdvajao Sartrovu misao da pravi ljudski život počinje „s one strane očajanja", kao i drugu, podložnu kritici, da je čovek „osuđen na slobodu".

Sledećeg četvrtka, 7. septembra, emitovaćemo snimak izlaganje pod nazivom „Tadićev nauk o demokratiji" koje je na ovom naučnom skupu održao Trivo Inđić.

Urednica ciklusa Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво