Kako da stambene zgrade proizvedu više energije nego što je potroše

Danas je Svetski dan energetske efikasnosti. Prošle godine, Srbija je prema izveštaju Energetske zajednice najviše napredovala upravo u toj oblasti. Veliki poslovi tek slede jer statistika pokazuje da u našoj zemlji 300.000 kuća i dalje nema izolaciju i da trošimo četiri-pet puta više energije od proseka Evropske unije.

Srbija ima akcioni plan energetske efikasnosti koji predviđa 58 odsto uštede energije u domaćinstvima.

Priznati stručnjak u oblasti energetske efikasnosti, profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu Dušan Ignjatović kaže za RTS da struktura potrošnje energije pokazuje da se najviše troši upravo u stambenim zgradama.

Razlog je prvenstveno to što je većina zgrada pravljena u doba kada nisu postojali propisi u oblasti termičke zaštite. To znači da zgrade pravljene pre osamdesetih godina 20. veka nemaju nikakvu termoizolaciju.

Profesor Ignjatović navodi da istraživanja pokazuju da je posle obnove zgrada moguće uštedeti 40 pa i do 70 odsto energije.

Procenat uštede zavisi od materijala od kojeg je zgrada napravljena, odnosa prozora i fasade, kao i od toga da li već ima neku izolaciju ili ne.

"Postoje dva nivoa obnove: obnova zgrada bazičnim merama - termoizolacija, prozori, itd. Drugi nivo je da se uključi obnova mašinskih i elektroinstalacija i da se dodaju obnovljivi izvori energije kako bi se minimizirao ukupni uticaj koji zgrade imaju na okruženje", objašnjava profesor Ignjatović.

Građanima potrebna pomoć za obnovu zgrada

Resorno ministarstvo kroz Fond energentske efikasnosti pomaže lokalnim samoupravama da se obnove javni objekti. Međutim, krediti za građane za tu namenu i dalje su skupi.

Zbog toga se razmišlja o izradi budžetskog plana za energetsku efikasnost za pomoć građanima, jer su iskustva okolnih zemalja pokazala da je to jedina mera koja može da napravi dramatičan pomak u ukupnom stanju.

"Ideja je da se zgrade saniraju, a da se novac vraća kroz uštede koje se na taj način ostvaruju. To se pokazalo kao jedno pozitvno iskustvo i na taj način građani ne bi morali da investiraju značajna sredstva u obnovu samih zgrada", ukazuje Ignjatović.

U toku je evidentiranje strukture građevinskog fonda grada Beograda, koji je i najveći potrošač energije u zemlji.

Ideja je da se identifikuje šta prestonica ima na svojoj teritoriji, kakvi su tipovi zgrada, koliko te zgrade troše i koliko bi mogle da uštede ukoliko bi se obnovile. Tako bi se uspostavila informaciona baza za formiranje akcionih planova za uštedu energije.

Direktive EU u toj oblasti su sve rigoroznije, svake godine članice moraju Evropskoj komisiji da podnose izveštaj o napretku u sprovođenju mera energetske efikasnosti. Ove godine na tapetu se našla Hrvatska.

Nulta potrošnja energije – moguća i neophodna

Zahtev EU je da se od ove godine prave zgrade sa nultom potrošnjom energije.

Metodologija i tehnologija postoje, potrošnja zgrada zaista može da bude na nuli, čak i u plusu.

To znači da kombinacija same zgrade i tehničkih sistema instaliranih u nju, u korelaciji sa uslovima okruženja dovodi do toga da na godišnjem nivou zgrada ima pozitivan bilans, odnosno da više proizvede nego što potroši.

"Međutim, mi smo na nekom drugom nivou, u onoj bazičnoj fazi gde je prvo potrebno obnoviti ovo što već imamo, potom videti koliko trošimo i onda videti strategiju koji je to nulti nivo energije za naše zgrade. Znači, koja su to ekonomski isplativa sredstva koja treba uložiti da bi naše zgrade trošile manje energije i da se na taj način prakično priključimo tim evropskim tendencijama", naglašava profesor Ignjatović.

Svetski dan energetske efikasnosti obeležava se u čast prvog sastanka svetskih stručnjaka na temu energetske efikasnosti, održanog 5. marta 1998. u u Austriji.

петак, 26. април 2024.
18° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво