Jezik u službi nacionalizma

Hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski su isti jezik, i jezik se instrumentalizuje za nacionalističke ciljeve. Jezikom se falsifikuje prošlost i izgrađuju mitovi koji podržavaju ideološki poželjnu sliku stvarnosti, rekla je lingvistkinja Snježana Kordić na promociji svoje knjige "Jezik i nacionalizam".

Kod lingvista u službi nacionalizma, maternji jezik je uzdignut na prestolje kao božanstvo i da takav odnos prema jeziku danas vlada 0u Hrvatskoj, ističe Kordićeva.

Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci imaju zajednički standardni jezik, pa se ne može govoriti o različitim standardnim jezicima, nego o standardnim varijantama jednog istog standardnog jezika, zaključuje lingvistkinja, piše hrvatski Monitor.

"Zadnjih dvadeset godina u Hrvatskoj je čistoća jezika ili jezički purizam postao velika tema, prisutna na svakom koraku", tvrdi autorka na početku prvog poglavlja knjige "Jezični purizam".

Izišlo je mnoštvo jezičnih savetnika koji hvale purizam, na njega se pozivaju autori brojnih razlikovnih rečnika, autori pravopisa, lektori i učitelji, njega zahtevaju pisci jezičnih kolumna po novinama, njime se upravljaju urednici raznih emisija o jeziku na radiju i televiziji, navodi autorka.

"U Hrvatskoj je purizam uvršten ne samo u fakultetski program studija kroatistike nego i u nastavne programe svih srednjih škola", piše Kordić, podsećajući na misao Ursa Altermata kako se etničko čišćenje uvek prvo odvija u glavama, tj. na području jezika i simbola.

"Dominacija purizma znak je dominacije nacionalizma", tvrdi Snježana Kordić, navodeći kako purizam u Hrvatskoj nije svojstvo jezika, nego kroatista koji to svoje svojstvo žele da nametnu drugim govornicima u Hrvatskoj.