Srpski odbojkaši, biseri rasuti po celoj Evropi

Srpski odbojkaši su se u Parizu treći put u istoriji popeli na krov Evrope, a samo njih dvojica nastupaju za srpske klubove. Većina zlatnih momaka odbojkaški hleb zarađuje u Italiji, a ima ih i u Turskoj, Rumuniji, Rusiji...

Na nedavno završenom Evropskom prvenstvu, najveći teret iznela je prva postava – tehničar Nikola Jovović, korektor Aleksandar Anastasijević, primači Uroš Kovačević i Nemanja Petrić, srednji blokeri Srećko Lisinac i Marko Podraščanin, kao i dvojica libera Neven Majstorović i Nikola Peković.

Uroš Kovačević izabran je za najkorisnijeg igrača kontinentalnog šampionata. Uroš je nastavio tradiciju primača servisa koji svoj kvalitet zasnivaju na razmišljanju, a ne na sirovoj snazi. Već nekoliko godina član je italijanskog Trentina, dok je u Srbiji nastupao za Ribnicu.

Nemanja Petrić je kapiten ekipe i jedan od najiskusnijih u timu Slobodana Kovača. Do 2010. godine nastupao je za podgoričku Budućnost, posle čega je godinama igrao u Italiji. Prošlu sezonu proveo je u ruskom Belogorju, ali je odlučio da se vrati na Apenine, gde će igrati za ekipu Milana.

Svoju priliku na Evropskom prvenstvu dobio je i Marko Ivović. Odbojkaško ime stekao je u Vojvodini, a kasnije obišao pola sveta – igrao je u Turskoj, Francuskoj, Poljskoj, Rusiji, Brazilu, da bi prošlu sezonu završio u ruskoj Lokomotivi.

Korektor Aleksandar Atanasijević jedan je od najboljih korektora na svetu u poslednjoj deceniji. Još kao član Partizana 2011. godine osvojio je zlato na EP u Beču, dok sa reprezentacijom Srbije ima još dve bronze na kontinentalnim šampionatima. Godinama je član italijanske Peruđe, sa kojom je dve godine uzastopno bio klupski šampion Evrope (2017. i 2018. godine).

Nikola Jovović jedan je od najmlađih u ekipi. Mozak ekipe na terenu 2009. godine osvojio je zlato za juniorima Srbije na EP, da bi medalje sa A timom počeo da osvaja 2013. godine. Seniorsku karijeru počeo je u Vojvodini, da bi se posle Fridrishafena i Monce skrasio u turskom Izmiru.

Srednji blokeri Srbije pokazali su na Evropskom šampionatu, naročito u samoj završnici, koliko su bitni za igru našeg tima. Blok je funkcionisao besprekorno, a tome najviše možemo da zahvalimo Marku Podrščaninu i Srećku Lisincu.

Podraščanin je prvu medalju sa reprezentacijom osvojio sada već daleke 2007. godine, kada su u Rusiji srpski odbojkaši stigli do bronze i od tada je nezamenjivi deo reprezentacije. Posle uspešnih igara u novosadskoj Vojvodini, otisnuo se put Italije, gde i dalje nastupa sa velikim uspehom. Poslednjih nekoliko sezona član je Peruđe.

Srećko Lisinac karijeru je počeo u Ribnici iz Kraljeva, da bi se, posle uspešne karijere u Poljskoj i Nemačkoj, 2018. godine preselio u italijanski Trentino.

Svi se sećamo Vase Mijića, a kasnije i Nikole Rosića. Retko kada su u prvom planu, ali su možda i najvažniji za stabilnost igre jedne ekipe, naročito srpske. Neven Majstorović i Nikola Peković su na poziciji libera obavili lavovski deo posla na Evropskom prvenstvu.

Neven Majstorović karijeru je započeo u Crvenoj zvezdi, a posle nekoliko sezona provedenih u Jedinstvu iz Stare Pazove i Partizanu, karijeru 2015. godine nastavlja u Poljskoj i Rumuniji.

Nikola Peković karijeru je započeo u Mladom radniku iz Požarevca, da bi posle četiri sezone u Vojvodini postao član beogradskog Partizana.

Srednji bloker Aleksandar Okolić karijeru je počeo u Crvenoj zvezdi, a posle nekoliko godina provedenih u Berlinu, zaigrao je za grčki PAOK.

Lazar Ćirović, primač servisa, igrao je za kragujevački Radnički, kao i za Budvansku rivijeru, a posle kratkog zadržavanja u Turskoj i Grčkoj, od 2017. godine član je italijanske Padove.

Petar Krsmanović, još jedan srednji bloker, karijeru je počeo u Čačku, da bi do 2015. godine igrao za Takovo, Đerdap i Budvansku rivijeru. Posle jedne sezone provedene u Argentini, prešao je u ruski Surgut.

Dražen Luburić rođen je u Novom Sadu, a sa velikim uspehom nastupao je za Vojvodinu. Posle traženja prave ekipe, igrajući za Pjačencu, Belhatov, Hirošimu i Zenit, skrasio se u Halkbanku iz Ankare.

Najmlađi osvajač zlatne medalje je drugi tehničar Vuk Todorović. U aprilu je napunio 21 godinu, pred njim je svetla budućnost, a odlične partije pruža u dresu novosadske Vojvodine.

O onome ko ih je sakupio i doveo do vrha Evrope mogli ste da čitate ovde.

Број коментара 3

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 26. април 2024.
7° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво