Portreti šest srpskih vlastelinki

Izdavačka kuća "Arhipelag" objavila je novu knjigu pisca istorijskih romana i istorijskih studija Nikole Moravčevića - "Srpske vlastelinke", koja govori o vremenima kada su žene vladale Srbijom. Nikola Moravčević živi u Čikagu, a u poslednjih dvadesetak godina napisao je seriju romana o srpskoj istoriji srednjeg veka, ali i modernih vremena.

Istorijske priče Nikole Moravčevića u knjizi Srpske vlastelinke pripovedaju o velikim državnicama i diplomatkinjama u Srbiji krajem 14. i u prvoj polovini 15. veka.

Moravčevićeva knjiga predstavlja portrete šest znamenitih žena srpske istorije srednjeg veka od kneginje Milice, koja je sačuvala srpsku državu posle Kosovskog boja, do Srpkinje koja je postala vizantijska carica.

Pored kneginje Milice, junakinje ove knjige su i njene ćerke Mara Lazarević-Branković i Olivera Lazarević.

Mara nastavlja nepokornost svog muža Vuka Brankovića Turcima, upravljajući punih 28 godina posedima Brankovića na Kosovu i pripremajući nasleđe prestola za svog sina, budućeg despota Đurđa, dok je Olivera, peta i najmlađa kći kneza Lazara, postala Bajazitova sultanija.

Jela Lazarević-Balšić, treća ćerka kneginje Milice, nasleđujući svog muža Đurđa Stracimirovića Balšića na čelu Zete, sama vodi devetogodišnji rat protiv Mletačke republike, jedne od najvećih evropskih sila onog vremena.

Mara Branković, ćerka despota Đurđa, druga je srpska vlastelinka koja je postala sultanija u vreme sultana Murata Prvog, da bi posle smrti muža i povratka u Srbiju odbila prosce vizantijskog cara Konstantina XI, bila važna ktitorka svog vremena i zadržala snažan uticaj na turskom dvoru.

Jelena Dejanović-Dragaš, ćerka Konstantina Dejanovića i žena cara Manojla II Paleologa, majka je poslednjeg vizantijskog cara i jedina Srpkinja koja je postala vizantijska carica.

"Ova studija o šest srpskih vlastelinki, koje su se sticajem okolnosti u najkritičnijem dobu istorije Srbije i Romejskog carstva našle kao vladarke u tadašnjim centrima moći i tamo uporno, hrabro i mudro radile na očuvanju opstanka, neka je vrsta zadocnelog spomenika njihovim ogromnim naporima i umeću, jer su se, sve od reda, pokazale stamenijim i boljim od kohorti muških velmoža njihovog doba kojima su bile okružene", kaže Moravčević.

Autor primećuje da pošto su pravoslavne kulture i do danas ostale naklonjene patrijarhalnim konceptima društvenog poretka, njihovi jedinstveni doprinosi u oblasti državništva i diplomatije nisu još dovoljno priznati i cenjeni.

"Osnovni razlog za pisanje ove studije jeste da se to ispravi i da buduće generacije Srba bolje razumeju koliko je kuraži, samopregora i mudrosti bilo potrebno tim ženama da u predominantno muškom svetu surovih političkih sukoba i borbi za dolazak i ostanak na vlasti u njihovom dobu uđu u ta opasna nadmetanja i na delu dokazzu da su u njima ne samo ravne nego ccak i superiorne u pogledu mnosstva realnih vladalačkih postignuća koje istorija i dolazeće generacije treba da dostojno pamte", objasnio je Moravčević.

Među Moravčevićevim romanima nalaze se Albion, Albion, Vitez u doba zla, Vreme vaskrsa, Beču na veru, Poslednji despot, Zapisi o srpskom carstvu, Grof Sava Vladislavić i Marko Mrnjavčević.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 26. април 2024.
6° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво