360 stepeni oko Pomaza

Gradić Pomaz u Mađarskoj, sredinom jula meseca, bio je domaćin međunarodne umetničke kolonije pod nazivom "360 stepeni". Reč je o tradicionalnom okupljanu likovnih umetnika i književnika koje svakog leta organizuje budimpeštansko Udruženje umetnika Krug.

Ova kolonija je poznata po tome što se svake godine održava u drugom mestu u Mađarskoj i kao takva, predstavlja putujući umetnički karavan, pun kvalitetnih dela, dobrih i pozitivnih vibracija.

Deo ostvarenja nastalih na predhodnim kolonijama čine zidni mural sa likovima srpskih prosvetitelja koji krasi zid Srpske škole Nikola Tesla u Budimpešti, mozaik sa likom Svetog Save na istoimenom domu kulture u Deski, ikona Isusa Hrista u oltaru Srpske crkve u Batanji i još mnoge druge umetničke vrednosti širom Mađarske. Veoma je bitna jer povezuje umetnički nadarene Srbe u Mađarskoj sa svojim kolegama širom države kao i sa poklonicima likovne umetnosti i književnosti, ali i sa umetnicima iz matice i Evrope.

Ove godine na koloniji je učestvovalo preko 30 stvaralaca iz Mađarske, Srbije, Rumunije, Hrvatske, Nemačke, Italije i BiH. Među njima bilo je najviše slikara koji su u periodu od 15. do 20. jula stvarali umetnička dela inspirisana etnomuzikologom Tihomirom Vujičićem.

Ovogodišnja, osma po redu kolonija drugačija je u odnosu na prethodne.

"Prirodno je da se kao svaka dobra ideja koja je nastala dobrom namerom, razvija i menja radi napredka. Kolege umetnici su rado prihvatili izazov, da svoje kreativne energije usmere ka određenoj temi, a mogu da kažem da su refleksije toliko raznovrsne da su iznenadile i same autore, a verujem i našu članicu Kseniju Golub koja je istupila ranije sa predlogom za ovogodišnju koloniju. Materijal sa kolonije jeste kompaktna umetnička impresija na spomen velikana čije ime ne bledi u našoj kolektivnoj svesti. Ova zbirka nije dokument, nego odsjaj uma grupe stvaralaca koji u istom momentu razmišljaju o Tihomiru kao bliskoj osobi iako ih razdvaja četiri decenije", rekao je Milan Đurić.

Dobrodošlicu svim učesnicima poželeli su u ime domaćina dr Ivan Golub i Pera Bogdan kao i Milan Đurić, predsednik Udruženja umetnika Krug. Zahvaljujući njihovoj ljubaznosti Srpski klub, koji se nalazi na mestu nekadašnje Srpske škole u porti pravoslavnog hrama u Pomazu, bio je mesto okupljanja i kreativnog rada umetnika koji su stvarali svoja dela inspirisana atmosferom ove varošice i likom Tihomira Vujičića. Tim povodom učesnike je posetio i ambasador Srbije u Budimpešti Rade Drobac sa suprugom.

"Prvi put sam ovde u Mađarskoj i kao italijanski umetnik nikada pre nisam čuo za Tihomira Vujičića sve dok mi organizatori nisu saopštili da je upravo on inspiracija ovogodišnje kolonije. Kada sam dobio njegovu biografiju, fotografije i tonske zapise bio sam oduševljen značajem njegovog rada i istraživanja. Za mene je bio pravi izazov naslikati umetničko delo inspirisano ovim slavnim umetnikom, koji je bio Srbin iz Mađarske, kao i naši doma. Iskreno, sada kada znam za ovu srpsku zajednicu u Mađarskoj, pričaću svojim prijateljima o njoj i njenom značaju", rekao je Franko Artobeli iz Barija.

"Svaku notu Tihomira Vujičića vidim kao neku boju, njegova muzika i muzika ljudi sa Balkana puna je boja", kaže Laura Agostini umetnica iz Italije.

"Mada je ovo već tradicionalni program koji se održava evo već osmu godinu za redo, svake godine susrećemo se sa novim uslovima rada. Upravo to predstavlja jedan izazov i sposobnost pronalaženja rešenja u datom momentu. Ove godine sredstva smo nabavili putem konkursa kod mađarske vlade preko fondacije EMET, Kulturnog i dokumentacionim centra Srba u Mađarskoj, budimpeštanskih samouprava Petog i Trinaestog kvarta, što nam je u mnogo čemu olakšalo rad, a oko koordinacije u Pomazu pomogao nam je Pera Bogdan, predsednik lokalne srpske samouprave. Posebno zadovoljstvo bile su posete dr Ivana Goluba koji je svojim širokim poznavanjem istorije pomaških Srba upoznao učesnike umetničke kolonije sa životom porodica Vujičić, Lupa, Bikar, Mandić i mnogih drugih", istakla je Diana K. Đurić, koja, kao i do sada, obavlja veliki deo organizacionih aktivnosti.

Osim što su svakodnevno stvarali, umetnici su posetili i značajne kulturno istorijska spomenike u Pomazu, Budimpešti ali i u Sentandreji. Tom prilikom posetili su i Muzej eparhije budimske u Sentandreji gde ih je lično pozdravio i obratio im se episkop budimski Lukijan. Kroz postavku muzeja sprovela ih je istoričarka umetnosti dr Ksenija Golub.

"Vidno sam ganut lepotom crkvene zbirke u Sentandreji. Dolazim iz katoličke zemlje iz Italije i nisam ni znao koliko bogatu crkvenu zbirku imaju Srbi u Mađarskoj. Ovo je nešto neprocenjivo i ostavlja dubok utisak na mene. Takođe, reči vladike Lukijana su za mene bile inspirativne. Veliko hvala za sve ovo", iskren je Valerio Tonineli iz Toskane. 

"Radimo, družimo se, smejemo, razmenjujemo iskustva i možda probavamo neke nove metode rada. Organizacija je zaista besprekorna i mnogo hvala našim domaćinima. Veoma mi je drago a i mojim kolegama, da smo imali priliku da vidimo veliku izložbu Pikasa koja se ovih dana završava u Budimpešti", rekao je Goran Knežević, profesor na Akademiji likovnih umetnosti u Trebinju (BiH).

Spomenka Alečković, akademska slikarka iz Nemačke, bila je jedna od ovogodišnjih učesnika.

"Prvi put sam na umetničkih koloniji i oduševljena sam, kako atmosferom koja vlada među učesnicima, tako i odličnom organizacijom, na čemu se posebno zahvaljujem velikim entuzijastima Milanu i Diani Đurić. Još u Frakfurtu sam počela pripreme na osnovu materijala koji sam dobila od organizatora. Ideja je postojala, a rad je započet i urađen u Pomazu. Dolaskom ovde moje znanje se još produbilo uživajući u pričama dr Ivana Goluba. Moj umetnički rad čini kolaž koji se sastoji od porterta Tihomira Vujičića, kao i detalji iz života pomaških Srba", kaže Spomenka Alečković.

"Kao učenik Milića od Mačve koji je bio veliki prijatelja Stojana Vujičića imao sam sreću da ga redovno viđam na proslavi krsne slave kod njega i da čujem razne priče vezane za njihovu porodicu i rodni Pomaz. Tihomira na žalost nisam poznavao, ali priče koje sam tada čuo uticale su na moj rad koji ostavljam ovde na poklon Udruženju umetnika Krug. Ovom prilikom želim da se zahvalim Milanu Đuriću na pozivu i mogućnosti da budem deo ove velike i lepe priče koja će verujem obeležiti jedan deo istorije Srba u Mađarskoj", kaže Dragan Martinović, profesor na Fakultetu likovnih umetnosti u Sremskoj Mitrovici.

Veoma interesantno bilo je učešće Garbijele Varoši likovne umetnice iz Sentandreje koja se nekoliko godina bavi animacijom na pesku. Ona je za ovu priliku uradila animirani film inspirisan Tihomirom Vujičićem, a učesnici i posetioci mogli su da pogledaju i ostale njene animacije. Bila je ovo prilika da svako od zainteresovanih pokuša da naslika nešto u pesku.

Ljubitelji pisane reči mogli su da uživaju u stihovima Dragana Jakovljevića, Radivoja Galića, Grge Olaha i Radojke Filaković, kao i poznatim muzičkim hitovim u izvođenju Valeria Tonitelia.

Osim pomenutih, učesnici ovogodišnje kolonije bili su i Ivan Jakšić, Dana Petkov, Svetlana Krstić, Bernadet Sigeti, Vladimir Prica,Sila Kampanini, Đani Mogri, Ljiljana Lazičić Putnik, Nikola Živić, Iva Bendelja, Aleksandra Vukadinović i Miloš Radić.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 26. април 2024.
18° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво