Nigde duda, a u Nikincima čitav park dudova!

Nekada su bili simbol Vojvodine, a danas retkost. Nekada je svaki mladoženja morao da posadi dva stabla, imala ga je svaka ulica i gotovo svako dvorište. Danas mlađi i ne znaju kolika je slast duda belog ili crnog, takozvanog murgana. Nikinci su retko selo koje je sačuvalo svoju dudaru.

Ne znaju ko ih je i zašto posadio, ali znaju da na 1,7 hektara seoske parcele ima skoro 300 stabala. Nasledili su ih od predaka i više od vek i po park dudova je simbol Nikinaca.

„Znači mi jako mnogo, jer kao dete ovde smo slavili Prvi maj, lepo nam je bilo, puno, puno dece, cela škola, razredi su ovde dolazili, igrali se“, seća se Ljiljana Gelo iz Nikinaca.

Njen komšija Živan Zečević priča da su kao deca sakupljali dud da bi pravili sladoled, a dešavalo se i da se guske napiju zbog vrenja u slatkim plodovima: „Gusaka je bilo dosta u selu bilo ledina sad nema, pa se guske najedu pa se poopijaju. Najzdravija voćka je dud i rakija od duda“.

Najstarija stabla su u prečniku metar i po. Mnoga su već pukla, retko koje rađa. Pre više od pola veka motkama su, kažu u sremačkoj ravnici, danima tresli i kupili i bele i murgane. Dudovi su u Nikincima bili i za slast i za korist.

„Ako nisam htela kupiti, mama me odma išopala. A kako su bili sve neki dugački crni, pa beli, pa slatki ma kakvi, a sad niko ništa ne radi“, objašnjava Tereza Ferenci.

Zbog brojnih dudova u Nikince je stigla i svilena buba.

„Nekada smo ovo lišće skidali i hranile bube. Držali smo ih u jednoj prostoriji na policama“, navodi Peter Julijana.

Svilenu bubu gajile su uglavnom žene. „Ljudi nisu tim hteli da se bave, radi para to im je bio džeparac, išla u nadnicu, onda ujutru spremila, na'ranila bube i otišla raditi dalje“, objašnjava Marija Šalamon.

Uz park, prisećaju se najstariji, i u svakoj ulici je bio drvored, a u svakom dvorištu hlad od duda. Svilenih niti više nema, i guske su, kažu, retke. Burad od duda odavno su propala.

„Nekad se pekla dudovača, svaka kuća je imala svoje dudove i pekla sada je ostala samo jedna porodica koja peče i niko više. Nema duda – nema ni dudovače“, kaže Josip Tuteković iz Nikinaca.

Bar im je ostao park i sva sačuvana stabla, i na to su ponosni. Košenje trave među stoletnim dudovima najveći im je problem. U selu sa 700 domaćinstava kažu, kad nema koristi od duda teška je i briga.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 26. април 2024.
15° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво