„Čikaj me“ – preporuka za gledanje tokom samoizolacije

Serija "Dare Me" snimljena po istoimenom romanu Megan Abot za mene je bila sve ono što su „Nevine laži“ želele da budu. U adaptaciji za televiziju koju su napravile sama književnica i iskusnija televizijska poslenica Đina Fatore spojena je specifična atmosfera krimića čije su protagonistkinje gotovo isključivo žene i izvanredno razrađena slika depresivne svakodnevice u američkoj unutrašnjosti u kojoj je jedina perspektiva bavljenje sportom i okolnim delatnostima jer je sve ostalo zamrlo od kada se industrija odselila.

Odavno nisam u nekoj seriji video tako strukturalno ubedljiv i kritički prikaz života u američkoj provinciji. Ono što su nekada bile jedine perspektive afroameričke omladine po getima – a to su afirmacija kroz sport ili odlazak u profesionalnu vojsku, ovde postaje obećani put za sve, nezavisno od boje kože ili pola.

Pa čak i uzrasta, ako uzmemo u obzir gradske moćnike koji jedini spas za grad vide u izgradnji novog stadiona za srednjoškolski fudbal i pratećih sadržaja.

Dok se momci dvoume između američkog fudbala na koledžu i odlaska u rat, a devojke sanjaju o odlasku iz malog grada tako što će dobiti stipendiju kao talentovane čirlidersice (i akrobatsko navijanje je forma sporta u SAD), marinci u holu škole imaju regrutni štand na kom vrbuju pitomce.

U trenutku kada mladi ljudi nemaju više šta da ponude osim svog tela, ti marinci slično prodavcima iz filma i pozorišnog komada Glengeri Glen Ros pokazuju divljenje prema svom komandantu kao harizmatičnom regruteru kom nijedan kandidat nije odoleo.

Pitanje je trenutka kada će tenzija između momaka iz vojnog odseka i devojaka iz navijačke ekipe da dovede do nekih neprijatnih događaja, i iz nje postepeno dolazimo do ubistva koje kao vrtlog razara odnose među dugogodišnjim prijateljima, ali i ostalim žiteljima ovog mesta.

Kroz sport rasprava o društvenim kontradikcijama

Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, američki reditelj Majl Riči snimio je nekoliko filmova koji su se bavili duhom Amerike oličenom u takmičenju (Vozač spusta, Kandidat, Plunežno-polugrubo, Nasmeši se) i time je postavio temelje savremenog sportskog filma koji kroz temu sporta raspravlja dublje društvene kontradikcije.

Na Ričijevom temelju nastavio je da radi Piter Berg, izvorno glumac, a sada reditelj i producent koji se najupornije bavi temom sporta u američkom filmu danas.

Kao dalji rođak čuvenog sportskog novinara Baza Bisingera, Berg je na osnovu njegove nagrađivane knjige napravio svoje životno delo – film i seriju Svetla petkom uveče, a potom je producirao i HBO seriju Igrači, usput režirajući dokumentarce o hokejaškom asu Vejnu Greckom, kubanskoj školi boksa i čuvenom bokserskom treneru Frediju Rouču.

Berg je producirao ovu seriju Megan Abot i uprkos tome što je ona ženska po svom miljeu i rukopisu autorki, pa samim tim predstavlja izuzetak unutar njegovog mačo opusa, uticaj kritičke oštrice radova kao što je Svetla petkom uveče je evidentan.

Art-haus u televiziji

U rediteljskom pogledu, ova serija se nadovezuje na visokoestetizovani američki nezavisni film, ali i na aktuelne evropske uzore, naročito na art-haus filmove u mladima u kojima
se u snolikim deonicama kombinuju muzika i tela u prostoru.

Otud za ovu seriju možemo reći da u pogledu rediteljskog postupka donosi neobičan upliv art-hausa u televiziju koji više i nije tako redak.

Megan Abot je inače slična Bergu po tome što se ona na svom terenu, u kriminalističkim romanima često bavi sportskim miljeom – kod nas je i preveden njen roman Zapamti moje ime smešten u svet juniorske gimnastike. Otud kreativni susret njih dvoje nije sasvim neočekivan.

Posle ove serije, rekao bih da je pred Megan Abot i perspektivna scenaristička karijera. Ona je pekla zanat u ekipi HBO serije Hronike Tajms skvera, a sada se pokazala i kao uspešan vođa i kreator jednog projekta.

Serija Dare Me nije imala podršku imperije kakav je HBO pa zato postoji rizik da vam promakne na vrlo dinamičnom televizijskom programu. Bilo bi šteta da je propustite.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

понедељак, 29. април 2024.
26° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво