Dok je sveta i veka: Vukašin Jevtić

Rođen je 7. januara 1913. godine u selu Rosica kod Kruševca. Muzikalnost i ljubav prema pesmi odveli su ga u Beograd 1930. godine gde je bio čest gost beogradskih kafana u kojima je bilo popularno "astalsko pevanje". U jednoj kafani zapevao je pred Vlastimirom Pavlovića Carevca koji ga je i posavetovao da ode na audiciju u Radio Beograd. Poznanstvo sa Carevcem doprinelo je da i sam sakuplja, a kasnije i komponuje pesme koje su u duhu narodnog stvaralaštva, pa su njegove pesme "Još litar jedan", "Čaj goro, lane moje", "Mnoge li sam pjesme pjevo" i druge postale u narodu toliko prihvaćene da mnogi misle da su izvorne. Njegov specifičan, a prirodan način pevanja Carevac je nazvao "vulizam", a vrsni muzičari iz tog vremena govorili su da je njegova interpretacija škola za svakog pevača narodne muzike. Poslednji nastup imao je 26. marta 1981. godine gostujući na maratonskom susretu Predraga Gojkovića Cuneta i Miodraga Bogdanovića. Njegov glas utihnuo je 10. avgusta 1981. godine u Ribarskoj Banji, mestu nadomak rodnog sela Rosica. U današnjoj emisiji o Vuletu govori njegov rođak, kolege se sećaju zajedničkih putovanja i koncerata, a pesme koje se mogu čuti su: "Još litar jedan", "Leptirići mali", "Beograde mili", "Čaj goro", "Emina", "Oj, livado", "Nadžnjeva se momče i devojče", "Od danas te draga više ljubit neću", "Jedren grade", "Ašik osta na te oči" i druge.

Autorka Sandra Milošević, proizvedeno 2013. godine