Oko magazin-23.7.2021. Vojvodina, stari običaji i nove priče

O Sremcima i sremačkom mentalitetu često se govori kroz viceve. Nekad je dovoljno reći, "ma on je Sremac" i kao sve si rekao. Ali ko su Sremci? I kakav je to mentalitet. Deda Bora i njegov sin Jova iz sela Rivice, da su hteli, ne bi nam bolje objasnili - a nisu hteli, jer oni su Sremci.

Sledeću priču pronalazimo na obroncima grada čija svaka, uska i pomalo strma, često i vijugava ulica slavi vino i grožđe, baš tu je tridesetrogodišnji Nikola odlučio da zasadi lavandu. Došao je ovaj momak u Karlovce na dedovinu, bez iskustva, sa rukama negovanim na tastaturi i džojsticima, ali zainatio se da živi od zemlje i našao je način - napravio je robota Sotera.

Na drvenu dasku da divane izlazili su ljudi predveče, kad svrše sa poslovima u polju i kad sunce počne da zalazi. Klupe pored kojih danas prolazimo, neretko ih i ne primetimo, nekada su bile ukaras ispred svake kuće u Vojvodini i deo onog najlepšeg dela dana, a oni koji se danas prisećaju kako je to bilo kažu, i života. Zbog ove priče otišli smo u Bačku, preciznije u Bački Monoštor.

Baviti se danas užarijom, kada jedan konjski ular košta svega 250 dinara, a čovek koji pre pletenja treba da napravi uže zbog kojeg dnevno mora da šeta između 9 i 11 kilometara po dvorištu i pored svojih 73 godine života, vredno je i pažnje i priče, ali i nekoga ko će nastaviti taj posao. Deda Aleksandar ima snaju Biljanu koja neće dozvoliti da užarski posao nestane iz Kukujevaca kod Šida.

Urednik: Gorislav Papić
Autor: Dalibor Žarić

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво