Drugi vek – Darko Bajić

Kada smo snimali emisiju o Darku Bajiću, bio je maj 2014. Darko nije pominjao snimanje novog filma, mi nismo insistirali i tako nismo ni govorili o njegovom osmom igranom filmu "Bićemo prvaci sveta" o košarkaškoj reprezentaciji Jugoslavije koja je 1970. u Ljubljani osvojila Svetsko prvenstvo.

Film je u međuvremenu sa uspehom prikazivan na ex-yu prostoru. Iako ne krije represivnost i rigodnost vladajućeg jednopartijskog sistema, on bojama sećanja, koje, naravno nikad nisu prave, kao da govori o nekim boljim vremenima. A ona u Bajićevom opusu skoro da i ne postoje.

U debitantskom "Direktnom prenosu" oseća se potreba i tada vladajućeg jednopartijskog režima da gasi individuu, lične slobode, da preko medija manipuliše javnim mnenjem. I ovoga puta povod je sportski uspeh, pobeda atletičarke iz malog kluba na evropskom šampionatu koja je zbog sitnih klupskih i ličnih interesa optužena za doping.

Dva naredna filma "Zaboravljeni" i "Početni udarac" nastali su u produkciji tada zaista velike kuće, Televizije Beograd. Iako vezani za čuvene TV serije oba filma mogu se gledati nezavisno od serija što potvrđuju uspesi i na domaćim i stranim festivalima.
Oba filma su presek stanja u društvu ali prvenstveno kao posledica nedostatka povezanosti pojedinca i zajednice a naročito kroz priče o nedostatku ljubavi u disfunkcionalnim porodicama. Ne može se sve prebacivati na sistem. Nešto je i do roditelja kojima su deca sve veći teret.

Nadajući se boljem razrešenju realnosti, Bajić je priču "Crnog bombardera" s početka 90-tih prebacio na 1999. godinu i stvarno nije mogao da pogodi gori datum. Jer slobodoljubivi junaci "Crnog bombardera" u međuvremenu su prošli kroz "Pun mesec nad Beogradom", "Lepa sela...", "Rane" i mnoge druge filmove koji nisu dozvoljavali da zažmurimo na život...

Njegov peti film "Balkanska pravila" prvi je oko koga su se domaći kritičari dobrano podelili. Možda zato što je u eri filmova o užasu i bedi rata na našim prostorima stigao neočekivano. Možda prerano. Za mnoge prekasno Priča o tajnoj policiji koja decenijama upravlja iz senke uvek je bila aktuelna pa i te 1997. I "Rat uživo", možda Bajićev najkompletniji film, klackao se na tasovima prevrtljive stvarnosti. Pripreman, sniman i montiran 1999. i 2000. u vreme bombardovanja i izbora, premijeru je imao posle septembarskih izbora, u novembru 2000. godine. Sve iz dotadašnjeg Bajićevog opusa okupilo se u tom filmu: i rat, i represivni režim i svemoćna tajna policija i mali, dobri i naivni ljudi i ljudi kao večite žrtve.

Oko filma "Na lepom plavom Dunavu" bilo je najviše dilema, pre svega zbog teme i brutalnosti u obradi. Crni kabare o Evropljanima koji su se okupili na idilično pripremljenom brodu na kome će ta ista Evropa silovati Srbiju. I posle 7 godina od premijere, Bajić još baci pogled na kritike i misli da vreme ide njemu u prilog.

I na kraju "O Gringo", film o Rambu Petkoviću, fudbalskom geniju iz Majdanpeka koji je u svetu doživeo najveće počasti ali kod kuće nikada.

Reditelj, scenarista, producent, profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, Darko Bajić svoju priču u emisiji "Drugi vek" počinje odgovorom na pitanje koje neprestano postavlja sebi ali i svojim studentima: "Zašto i pored svega što se događa u srpskoj kinematografiji" i dalje žele da snimaju filmove?
Urednik: Nebojša Popović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво