TV lica: Uroš Đurić

Kako se danas seća snimanja kultnog filma Mi nismo anđeli? Da li ga na ulici prepoznaju kao glumca, učesnika u kvizu ili slikara? Zašto je u vreme sankcija koje su ga zatekle u inostranstvu rešio da se vrati kući? Kako je završio u kliničkom centru posle fudbalske utakmice sa profesionalcima? Na ova i druga pitanja odgovara multimedijalni umetnik Uroš Đurić, koji je Tanju Peternek dočekao u Muzeju savremene umetnosti u Banja Luci.

Bila je ovo prilika da pre otvaranja provede ekipu emisije koz samostalnu izložbu i govoreći o delima ispriča neke od najzanimljivijih priča iz biografije. Gledaoci će čuti kako je nekada radio kao cepač karata i garderober u klubu Likovne akademije, prisetiće se vremena kada je sa porodicom živeo u predratnoj vili u nekoj vrsti komune, govoriće o tome kako je početak snimanja filma obeležila iznenadna smrt njegove majke i kako je uvek imao neki predosećaj koji ga je vodio kroz život.

Dan je nastavljen u kratkoj šetnji po Banja Luci uz priču o nastanku pesme Čekala sam iz filma Mi nismo anđeli, o tremi na snimanju kviza, o današnjem statusu umetnika, o uspešnoj promociji slikarstva koje populariše pojavljivanjem u medijima, a dan je završen na otvaranju izložbe za koju je vladalo veliko interesovanje u Republici Srpskoj.

Autor: Tanja Peternek Aleksić

repriza, 17. septembar u  06:18 i 14:18

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво