Dmitrij Šostakovič: Simfonija br. 6, h-moll, Op. 54

Nakon lažne apoteoze finala Pete Šostakovičeve simfonije, u narednoj simfoniji dolazi logičan početak sa largom, koji možemo pročitati i kao ekspresiju duboke apatije. Posle sporog početka Šeste simfonije, dva su brza stava i nonšalantni skerco, koji nas uvodi u gotovo galopirajuće Finale.

Ovo je simfonija filozofskog početka i nemirnog kraja. Iako je Šostakovič bio kompozitor koji ozbiljno promišlja svoju muziku, u ovom slučaju usredsredivši se na taj način na drugi i treći stav, direktiva Komunističke partije bila je da se Simfonija broj 6 dočeka mlako. Srećom, Mravinski je dirigovao i publika je ipak oduška svom oduševljenju dala na samom kraju simfonije, tražeći na bis Finale.

U pariskoj Sali Plejel, dirigent Valerij Gergijev i Orkestar Teatra Marijinski nastavljaju tumečenje dela iz opusa Dmitrija Šostakoviča.

Repriza, 16. avgust u 04:39 i 12:39

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво