Obeležena godišnjica zločina u Goraždevcu, porodice žrtava i dalje čekaju pravdu

Navršilo se 17 godina od zločina u Goraždevcu. Porodice, žitelji Goraždevca, predstavnici pravoslavne crkve parastosom su obeležili godišnjicu još nerasvetljenog ubistva dvojice dečaka i ranjavanje više njih na reci Bistrici. Međunarodne vlasti na Kosovu i Metohiji su, tvrdeći da ne postoje dokazi, obustavile istragu, a roditelji ubijenih sve manje veruju da će ubice biti otkrivene, ali ipak apeluju na to.

Rafali iz automatskog oružja na više desetina devojčica i dečaka okupljenih u vrele dane avgusta na reci Bistrici pre 17 godina.

"Da je bilo 97-98 dece, a da je ispaljeno 87 metaka u decu. Da je to zločin van zločina. Samo bolestan um može da tako nešto uradi", ističe Milisav Dakić, otac ubijenog Panta Dakića. 

Rafal je odneo dva mlada života. Ivan Jovović imao je 19, a Panto Dakić 13 godina.

Predstavnici međunarodne zajednice obećali su pre 17 godina da će "prevrnuti svaki kamen da pronađu počinioce". Ubice, međutim, i dalje slobodno hodaju, a srpske porodice u Goraždevcu su zavijene u crno.

Prekidom istrage, iz tužilaštva Euleksa su naveli da nisu uspeli da identifikuju izvršioce, da su sve istražne radnje iscrpljene i da nije do sada pronađen novi prostor za istragu.

Roditelji ubijene i ranjene dece iz godine u godinu ne kriju razočaranje što počinioci tog zločina još nisu izvedeni pred lice pravde, iako su, kako tvrde, poznati.

"Nikakvo interesovanje nisu pokazivali. Kad god su nas pokazivali, čisto ono njihovo, 'sori'. I to je sve. Na početku jesmo verovali kada je čovek rekao da će prevrnuti kamen i svaki ćošak da ih naše, a posle te 2003. nismo verovali, i sada ne verujemo da će se ikada pronaći", kaže Mirjana Srbljak, majka ranjene Dragane.

"Pravda bi trebalo da bude zadovoljena ne samo meni, ima tu hiljade Srba koji su ubijeni na Kosovu. Ovaj ko je izvršio, on je najmanji problem, veći je problem ovaj ko je to naručio", kaže Milisav Dakić. 

Čekajući pravdu Srbi i dalje žive u Goraždevcu, ali su traume sastavni deo njihovog života.

"Goraždevac je pretrpeo mnogo veća stradanja, poput egzodusa 1999. godine, poput okupacije u Drugom ratu, preživeo je i turski period, ali nažalost, ovaj zločin na Bistrici ostavio je neizbrisiv trag verovatno po budućnost Goraždevca", rekao je novinar Darko Dimitrijević. 

Stoga je i mladih u Goraždevcu sve manje. Pre napada na Bistrici u ovom selu bilo je 180 učenika, danas ih je upola manje.

четвртак, 25. април 2024.
11° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво