Читај ми!

Ručak sa izbegličkom porodicom u parku

Priču o druženju sa kurdskom porodicom, Gordan je podelio na društvenim mrežama. Iako priznaje da je želeo da je zadrži za sebe, svojim primerom motiviše i druge.

Album sa fotografijama na ovom računaru otkriva priču o jednoj avgustovskoj večeri. Večeri u kojoj su Gordan Paunović i njegova supruga odlučili da ne budu nemi posmatrači, a koja je četvoročlanoj kurdskoj porodici donela osmeh.

"Nekako smo te večeri uspostavili kontakt sa njima, prišli, pitali šta im treba, oni su bili vrlo komunikativni, deca su bila pozitivna", rekao je Paunović.

Iako su, danima pre toga, pešačili dve i po hiljade kilometara bežeći od rata, u kojem je jedna od devojčica ranjena, a član familije masakriran.

Paunović kaže da su otišli kući i bili potreseni koliko su deca bila pozitivna i koliko su htela da komuniciraju sa njima.

"To je neki osećaj koji ne može da te ostavi ravnodušnim, čak smo imali problema da zaspimo, jer sam ja mislio da je trebalo da ih pozovemo da spavaju kod nas", kaže Paunović.

Zbog neprospavane noći, ujutro su ponovo bili u parku.

"Oni su bili još u parku, rekli su nam da su planirali polazak za to veče i ja sam ih pitao da dođu kod nas da se tuširaju, ali oni nisu hteli da se odvajaju od svojih. Okej, onda ćemo im doneti ručak ovamo, kupili smo im neku hranu i onda smo ostali tamo s njima na 2-3 sata, ručali, igrali se sa njima, deca su pravila origami", ispričao je Gordan.

Razgovor, igra, zabava često je sve što treba izbegličkim porodicama koje ovih dana prolaze pored nas. Gordan kaže da nećete pogrešiti ni ako im donesete nešto voća ili kuvana jaja, koja najviše vole.

"Zaista mislim da je obaveza svakog čoveka koji ne može da gleda ravnodušno ovu seobu naroda da dođe među te ljude, da ih pogleda u oči i vidi da to nije ništa strašno, većina nas reaguje mnogo emotivnije jer na to nismo navikli, dok su oni ljudi koji prosto imaju svoj cilj, imaju energiju, a mi smo tu da im pomognemo da tih nekoliko dana koliko ih deli od toga, prođu što mirnije za njih", kaže Paunović.

Zajednički obrok beogradske i kurdske porodice možda nije bio poslednji. Među stotinama fotografija koje nam pokazuje, Gordan čuva i slike njihovih dokumenata. Tako će ih, nada se, pronaći kada nađu mir. I na dobrom su putu – kako je saznao, trenutno su u Berlinu.

Nestrpljivo priča, jer žuri da pomogne drugoj porodici. Potreban im je led za čuvanje insulina. Jedan od njih je dijabetičar.

Број коментара 9

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

субота, 30. март 2024.
19° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво