Читај ми!

Gde deca migranti idu u školu?

Više od 15.000 dece je od početka godine prijavljeno za azil u Srbiji, što je pet i po puta više nego 2014. Čak 4.000 mališana kreće se bez ikakve pratnje, bez roditelja ili nekog starijeg ko bi brinuo o njima. Prošle godine, Centar za pomoć azilantima inicirao je upis dece u lokalne škole.

Aja će svoj 14. rođendan možda proslaviti u Srbiji. Pre mesec dana je stigla iz Sirije i njen dom je trenutno u jednom Centru za izbeglice.

"Ovde mi pomažu da učim srpski. Ako naučim, možda ću ići ovde u školu", kaže Aja.

Milica Kosanić iz DRC-a kaže da uče boje, voće, povrće, brojeve, slova. "Igramo se i učimo u isto vreme", ističe Milica.

Ajini drugari su iz Avganistana, Iraka, Eritreje, Somalije. Sada su malo odeljenje, ali nikada ne znaju koliko ih sutra dolazi na čas.

"Baš bukvalno to zavisi od dana do dana, ja sad ne znam ko će biti ovde u sredu", kaže Milica.

Prošle godine, Centar za pomoć azilantima inicirao je upis dece u lokalne škole, ali od njih tridesetak, nijedno nije sačekalo kraj školske godine. Mališanima ne pomažu samo da savladaju jezičku barijeru, već ih pripremaju i za 1. septembar.

"Kako izgleda škola u Srbiji, koja je uloga učitelja, koja je uloga vršnjaka, i kako je to bilo u njihovim zemljama porekla. Jedan deo dece jeste išao u školu, dok ima dece koja su se rodila na putu ili onih iz nekih delova Avganistana koji nikada nisu išli u školu", objašnjava Jovana Vinčić iz Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila.

Izgubljena detinjstva u ratovima, kilometarskim pešačenjima, ilegalnim prelascima granica, mogu da dobiju makar obrise onoga što treba da budu na privremenim adresama. Podrška je neophodna, čak i srećnijima, koji putuju sa roditeljima.

"Migracije teško padaju i samim roditeljima i nekada prosto nemaju ni kapacitete da se sami nose sa migracijama, a posebno da rade sa decom – da im objasne zašto putuju, koji su sledeći koraci", kaže Vinčićeva.

Za Unicef sledeći korak jeste otvaranje dečjeg kutka. Prvo u prihvatnim stanicama – Preševu i Kanjiži.

"Da bi deca mogla par sati dnevno da se igraju, tu će biti i bojice i slikovnice, lopte, te neke rekreativne aktivnosti da deca mogu da se igraju, a istovremeno da roditelji malo predahnu", kaže Jelica Milanović iz Unicefa.

Najteže je u beogradskim parkovima koje sve češće nazivaju i srpskom Lampeduzom. Porodicama koje tu provedu nekoliko sati ili dana namenjena je samo osnovna pomoć i to ako je ima.

Poslednjih meseci, ovaj park podseća na sve osim na igralište za decu. A njima bi bar bojice i slikovnice ovde značile. Ono što bi nacrtali bilo bi sigurno lepše od stvarnosti u kojoj su se našli.

Број коментара 1

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

субота, 20. април 2024.
6° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво