Crnogorska crkva – "kralj Nikola se prevrće u grobu"

Predsednik Crne Gore Milo Đukanović rekao je na Kongresu DPS-a u rodnom Nikšiću da je vreme da u Crnoj Gori bude ispravljena istorijska nepravda i poručio da će raditi na stvaranju crnogorske autokefalne crkve.

Ove najave dolaze nakon što je usvojen Predloga zakona o slobodi veroispovesti. Prema tom predlogu, sva crkvena imovina izgrađena do 1918. za koju ne postoji dokaz o vlasništvu, vlasništvo je države Crne Gore.

Profesor Pravnog fakulteta u Beogradu Dalibor Đukić objasnio je u emisiji "Oko" RTS-a da se može očekivati da se u katastru izmene podaci koji se tiču nosioca prava svojine nad crkvama i da se umesto Mitropolije crnogorsko-primorske ili njenih subjekata pojavi država.

"Država bi imala pravo svojine. Tvrde da bi crkva zadržala državinu, odnosno mogla bi da koristi objekte, ali tužbom bi vlasnik mogao da zatraži da se isprazne iz objekata i lica i stvari. Moralo bi, dakle, sveštenstvo i monaštvo da ih napusti, a država bi raspolagala kako želi", naveo je Đukić.

Da nema diskriminacije, bilo bi komično  

Profesor Fakulteta političkih nauka Časlav Koprivica, rodom iz Nikšića, rekao je da su u tom gradu zgranuti i da je njima to nastavak permanentne unutrašnje agresije prema Srbima u Crnoj Gori.

Navodi da je Milo Đukanović devedesetih bio srpski nacionalista, ali da je onda napravio zaokret. Srbofobija, kao politika Crne Gore se, ističe, manifestuje kao ortodoksofobija, neprijateljstvo prema SPC, dok je odnos prema rimokatoličkoj i islamskoj zajednici dobar.

"Među vernicima SPC-a ima dosta glasača DPS-a, jer oni nezavisno od svog političkog opredeljenja, na koje su često primorani zahvaljujući agresivnoj politici vlasti, znaju da je Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori jedina prava crkva, da je to zapravo crkva, a da ono nije samo nepriznata crkva, nego je to nekanonska struktura koja nema nikakve veze sa crkvenošću. To su ljudi koji čak simbol vere, koji je temelj hrišćanstva, izgovore na pogrešan način zato što su dobili neke klirike iz zapadne Ukrajine koji to rade na način na koji to čine unijati", naveo je Koprivica.

Profesor filozofije na FPN-u ističe da to nije samo imovinsko-pravno pitanje, već pitanje tradicije: Oko toga ko smo i ko smemo da budemo.

"Ne može Đukanović i nijedna vlast koja se temelji na 1945. godini da raspolaže viševekovnom istorijom crnogorske države i crkvom na osnovu nekih nejasnih ovlašćenja se poziva na nešto što Crna Gora nije bila", rekao je Koprivica.

Kada je pitanje života i smrti – SPC 

Časlav Koprivica je ukazao i da na Cetinju svega 10 odsto stanovništva završava obrede pri Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, a ostali pri Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.

I Istoričar iz Beograda Predrag Marković smatra da nisu česti pripadnici crnogorskog režima koji sahranjuju svoje mrtve ili krštavaju decu u CPC.

Kaže i da bi, kada ne bi bilo diskriminacije Srba u Crnoj Gori, sve ovo bilo komično.

Da Crnogorska pravoslavna crkva nema mnogo vernika smatra Dalibor Đukić, profesor crkvenog prava na Pravnom fakultetu. Saglasan je sa izjavama da u CPC-U ima više hramova nego sveštenika.

"Iz nacionalnih pobuda se priklanjaju toj opciji, nemaju elemente pravoslavne duhovnosti", kaže Đukić.

Zapisnik sednice Sinoda

Da tvrdnja da je 1920. ukinuta crnogorska crkva nije tačna, Dalibor Đukić obrazlaže zapisnikom sa sednice Sinoda pravoslavne crkve u Crnoj Gori od 16. 12. 1918, neposredno posle ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu državu.

"Tada je doneta odluka da se nezavisna srpskopravoslavna sveta crkva u Crnoj Gori ujedini sa autokefalnom pravoslavnom crkvom u Kraljevini Srbiji. Niko nije ukinut ni 1918. ni 1920. Postoji akt regenta Aleksandra kojim on prima k znanju da su pravoslavni episkopi sa cele SHS izrazili želju da se ujedine u jednu crkvu. To je, dakle, izvedeno na nivou crkve, a regent je samo primio k znanju. Sve mitorpolije i episkopije zadržale su pravo subjekta koje su imale i pre ujedinjenja. Nisu ugašene ni 1918, ni 1920.", objasnio je Đukić.

Pojašnjava da je sadašnjeg mitropolita CPC-a Mihaila Dedeića raščinio vaseljenski patrijarh zbog kanonskih prestupa koje je počinio, a kasnije je i anatemisan.

Na pitanje da li je moguć ukrajinski scenario u Crnoj Gori, Đukić kaže da nije.

"Teritorija Ukrajine je potpala pod Rusku pravoslavnu crkvu na osnovu akta vaseljenskog patrijarha iz 17. veka. S druge strane, teritorija Crne Gore je potpala pod jurisdikciju SPC-a na osnovu tomosa. Možda je u Ukrajini postojala mogućnost različitog tumačenja, ali ovde ne", rekao je Đukić.

Odbacivanje srpstva 

"Kralj Nikola bi se prevrnuo u grobu", kaže Predrag Marković komentarišući ovu situaciju.

"Nikola je bio Srbin po svakom kriterijumu. Čak su i njegovi sinovi, koji su pretrpeli nepravdu od rođaka Aleksandra bili Srbi. Odbili su da rađuju sa italijanskim okupatorima, smatrali su sebe srpskim patriotama", ističe Marković.

Ukazuje da ovaj nivo odbacivanja srpstva nikada nije bio zabeležen među Crnogorcima.

"Ovo što rade Đukanović i njegova poslovna grupa je neobičan primer stvaranja identiteta koji niko od njihovih predaka nije radio. Austrijanci ne grade austrijanstvo na mržnji prema Nemcima, oni su zadovoljni što su deo šire nemačke kulture, ali su i Austrijanci", rekao je Marković dodajući da bi "Makedonci i Hrvati" i imali čime da se požale, ali ne i Crnogorci.

Koprivica smatra da je ideja Crne Gore da se odvoji od Srbije geopolitički projekat čiji je nosilac neko spolja. Ukazuje i da su 2006, kada se Crna Gora odvojila, sve rimokatoličke crkve zvonile, a poglavar islamske zajednice rekao je da Crna Gora ne treba da zaboravi da ne bi dobili državu da nije bilo muslimana.

Dalibor Đukić kaže da je situacija teška, ali da moramo da imamo izuzetno poverenje u sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske, i da je podržavamo iz Srbije, koliko je to moguće.

"Treba imati na umu da crkva uvek pobeđuje, i vladika je već u istoriji pobedio guvernadura", zaključio je Marković.