sreda, 07. dec 2016, 09:30 -> 12:00
Izvor: RTS
Ubistvo porodice Zec, zločin bez kazne
Pre 25 godina u Poljaničkoj ulici u Zagrebu pripadnici specijalne jedinice MUP-a Republike Hrvatske, takozvani merčepovci, ubili su članove porodice Zec, među kojima i 12-godišnju Aleksandru. Ubice nikada nisu odgovarale za taj zločin, iako su ga priznale nekoliko dana kasnije pred istražnim sudijom. Priznanje je proglašeno nevažećim jer je uzeto bez prisustva advokata. Komandant jedinice Tomislav Merčep osuđen je u maju 2016. na pet i po godina zatvora zbog ratnog zločina nad srpskim civilima.
Porodica Zec je bila imućna srpska porodica u Zagrebu. Mihajlo Zec je bio poznati zagrebački mesar, a njegova supruga Marija je držala kafić. Pretnje porodici Zec su od strane hrvatskih ultradesničara počele još pre raspada SFRJ, 1990. godine.
Pet pripadnika rezervnog sastava policije, jedinice koja je bila pod komandom Tomislava Merčepa, upalo je u kuću porodice Zec u Zagrebu u noći 7. decembra 1991. godine. Oni su hteli da uhapse Mihajla Zeca zbog navodnih veza sa krajiškim Srbima.
U dvorištu su ubili Mihajla, a suprugu Mariju i 12-godišnju ćerku Aleksandru odvezli na periferiju grada – Sljeme, pucali im u potiljak i bacili ih u jamu za smeće.
Kasnija istraga je otkrila da je Siniša Rimac, koji je pre toga ubio njenog oca, tražio da Aleksandra ne bude ubijena, ali da su svi drugi bili protiv, jer ih je ona videla. Nju je hladnokrvno (vezanih nogu i ruku) ubio Munib Suljić.
Zločin su preživela deca Dušan i Gordana, koja su bila sakrivena u kući. Nakon počinjenog zločina, decu je njihova baka Bosa odvela u kasarnu JNA, odakle su evakuisani u Banjaluku, gde su i nastavili život.
Siniša Rimac i još četvoro pripadnika tzv. merčepovaca, Munib Suljić, Igor Mikola, Nebojša Hodak i Suzana Živanović, oslobođeni su zbog proceduralnih grešaka tokom istrage – priznanje su dali bez prisustva advokata.
Suljić, Mikola i Rimac su ipak 2005. osuđeni, ali ne za ubistvo Aleksandre Zec, već zbog ubistva nepoznatog muškarca u Pakračkoj Poljani. Najdužu kaznu od 10 godina dobio je Suljić koji je prvi zapucao, Rimac je osuđen na osam godina, dok je Mikola kao pomagač u ubistvu osuđen na pet godina zatvora.
Nakon izricanja presude u zatvor je odveden samo Rimac, jer se Suljić i Mikola, koji su se branili sa slobode, nisu pojavili na izricanju presude.
U januaru 2010. godine, odlazeći predsednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, smanjio je kaznu Rimcu za godinu dana, što je izazvalo žestoke reakcije javnosti u Srbiji, Republici Srpskoj, ali i Hrvatskoj. Bivši hrvatski predsednik Franjo Tuđman odlikovao ga je za ratne zasluge.
Munib Suljić je umro u zatvorskoj bolnici 25. avgusta 2006. godine.
Nikola Hodak je u junu 2005. godine nepravosnažno osuđen na godinu dana zatvora zbog pokušaja iznude.
Haški tribunal je 2006. prosledio hrvatskom tužilaštvu "Dosije Merčep" na 14.000 stranica pod šifrom "Atlantis", gde su dokumentovani svi dokazi o ubistvima iza kojih stoje Merčep i njegova jedinica.
Merčep, koji je devedesetih bio i savetnik u hrvatskom Ministarstvu unutrašnjih poslova, uhapšen je 11. decembra 2010. godine u Zagrebu.
U maju ove godine, nakon četvorogodišnjeg suđenja, on je nepravosnažno proglašen krivim za ratni zločin nad srpskim civilima i osuđen na pet i po godina zatvora.
Županijski sud u Zagrebu proglasio je Merčepa krivim jer na području Zagreba i Pakračke Poljane nije sprečio pljačke, zlostavljanja, mučenja i ubistva civila srpske nacionalnosti.
Unistavanje srba u hrvatskoj, bio je drzavni projekat, pomognut....
....iz inostranstva od velikih sila, i njihovog interesa, a mi govorimo, i verujemo u neku - pravdu, kao da do sada nismo saznali bezbroj puta, da je pravda i pravo - fikcija, znaci ono sto ne postoji!!!
Ja
Ne poznajem pravo ni zakone . Pa ako je ucinjena proceduralna pogreska - saslusanje bez prisustva advokata - zar nieje trebalo da proces pocne iz pocetka? Hrvatska drzava je cinila nedopustive stvari u vezi zlocina koje su cinili pripadnici hrvatske vojske i policije prema Srbima. Hrvatska takodje sledi politiku duplih standarda. Ukinuli su status Srba kao konstitutivnog naroda u Hrvatskij a prenemazu se oko tog istog statusa Hrvata u BiH gde su Hrvati ocigledno manjina.
istina
Ima ovakvih slucajeva mnogo ali mi nekako sutimo da nam neko nebi zaprijetio prstom.Tuga!
25. poglavlje
Koliko mi je poznato hrvatska uslovljava Srbiji otvaranje poglavlja 25 za ulazak u EU u njemu je upravo cini mi se pravo Srbije da zatrazi osudjivanje ratnih zlocina nad Srbima (ii tako nesto slicno, mozda grijesim)
Зашто?
Зашто политичари из Србије никада не инсистирају на спровођењу правде у оваквим случајевима?
Зар су им важније повремене похвале са запада и тапшање по рамену?
Зар немамо и ми право да постављамо неке "услове", кад нас већ условљавају са свих страна?
"Нисмо у позицији", рекли би европејци. Нико не би хтео с нама да разговара. Па, ако не можемо да разговарамо равноправно питање је да ли уопште и треба да разговарамо.
Бојим се да као народ поново нисмо дорасли историјском задатку, баш као и '45.
Бојим се да нам је важнији неки имагинарни и краткорочни економски интерес, који је на јако дугом штапу, него дугорочни национални интерес.
Нестајемо полако, али на жалост сигурно...
Bolesni umovi
Kakvi su to bolesni umovi kad mogu tako strašan zločin da urade ?
Takvi ne zaslužuju da žive na ovoj planeti zemlji.
????????????
Koja je to zloba u ljudima kada mogu tako da ubijaju nezasticene i goloruke bez mogucnosti da se brane cak i vezanu decu ?
strašno
kao dijete sam slušao o ovom zločinu - roditelji su komentarisali vijesti i novinske članke. I sada se naježim kada čujem šta je jedan čovjek(?) u stanju da uradi drugom čovjeku, jedan hrišćanin(?) drugom hrišćaninu.
Hm...
Osuda na 5 i po godina zbog ratnog zločina?!
komentari