Zapadni Balkan na rutama krvi, znoja i suza

Bilans upravo završene bečke Konferencije o Zapadnom Balkanu osciluje između mršavog i značajnog, u zavisnosti od teme, ciljeva i obećanja. Preko dramatike izbegličke krize, EU je u potpunosti shvatila da je Balkan deo Evrope, istočnoevropske zemlje su postale predmet neuvijenih moralnih osuda, relativno malo novca je promenilo ruke, a Srbija se profilisala kao novi simbolički lider regiona na Unijinom pragu.

Svi mediji nemačkog govornog područja su jedinstveni u proceni da je Konferencija o Zapadnom Balkanu (Srbija, Kosovo, Albanija, Crna Gora, Bosna, Makedonija) protekla u senci tragedije od pre dva dana, kada je na auto-putu između Beča i mađarske granice pronađen napušten kamion sa desetinama ugušenih izbeglica. 

"Tema Zapadnog Balkana gurnuta u drugi plan", komentariše NZZ; "Tragedija se nadvila nad zapadnobalkanskom konferencijom" kaže Špigl; "Susret pod senkom užasa", piše FAZ; "Retko kad se dogodilo da jedan međunarodni politički sastanak bude do te mere u moći dnevnih aktuelnosti", zaključuje minhenski SDZ.

Ali, evropske javnosti, politika i mediji reaguju pod šokom, to jest, ako ljude iz medija još uopšte nešto može da šokira – pa shodno tome propuštaju da uoče strukturnu vezu između tragedije na šleperskim rutama i besperspektivnosti kojoj su, sa izuzetkom članica EU – Hrvatske i Slovenije, i pored svih uveravanja u suprotno, prepuštene zapadnobalkanske zemlje.

Nikad se u svojoj novijoj istoriji, ni posle Drugog svetskog rata, Evropa nije sretala sa takvim razmerama izbegličke krize, izjavio je domaćin skupa, austrijski kancelar Fajman.

Vredi pravilo velikih brojeva. Čak i ispred pozadine ratova i masovnih proterivanja kojima i inače obiluje prošlost Starog kontinenta, događaji ovog leta kvalifikuju se za jedinstveno loš razvoj, u medijima već opisivan novim atributima kao "eksplozija", "nehumano preseljenje naroda" ili "peti jahač apokalipse".

Zato ne čudi što je najčešće komentarisana izjava u pres-centru bečkog skupa bila ona srpskog ministra diplomatije Ivice Dačića da EU traži od Srbije efikasan akcioni plan "tamo gde ga ni ona sama nema".

Od dnevnog reda do vanrednog stanja

Kad je opstanak evra bio u pitanju, evropski lideri su zasedali dan i noć, na redovnim i vanrednim sastancima bez kraja i konca, nad Unijom je visila pretnja sudnjeg dana, a sada, kad su ulozi zapravo mnogo veći, čeka se oktobar ne bi li se na tematskoj konferenciji eventualno našlo rešenje za kvote, za koje se već sad zna da ih neke države članice neće prihvatiti.

Zbog čega onda EU i dalje odbija da shvati dramatičnost trenutka, pitao je na pres-konferenciji ORF-ov urednik spoljne politike Andreas Pfajfer nemačku kancelarku Merkel?

Reći, međutim, da se Evropska unija do te mere slama pred problemom da je spremna da dopusti socijalni i ekonomski kolaps u zemljama kroz čije teritorije prolazi zapadnobalkanska ruta, ne odgovara punoj istini. Ne slamaju se svi.

Postoji velika razlika između Nemačke, Austrije i Švedske, kao zemalja koje su praktično preplavljene izbeglicama i azilantima, i zemalja kao Velika Britanija, Danska, Irska ili Istočnoevropljana u grupi, čija se planirana i najavljena kvota kreće oko nule.

Angela Merkel u Beču nije krila da ponašanje zemalja istočne Evrope doživljava u kategorijama amoralnog.

Mediji su još konkretniji. "Istočnoevropski partneri odbijaju da preuzmu obaveze u prihvatu izbeglica, a upravo su oni bili ti koji su dobili masovnu pomoć od Unije. Sad je na njima da budu solidarni, ali umesto toga oni reaguju sa šovinizmom. Mađari poručuju: ako ne zatvorimo granice, imaćete u Budimpešti još desniju vladu od ove.

Poljaci kažu: ne možemo da uzmemo nikoga iz Sirije jer se čuvamo za Ukrajinu, imamo informacije da se ove zime odande sprema dolazak nekoliko stotina hiljada izbeglica kod nas. Čak i društva sa raširenom ksenofobijom moraju znati da nema načina da se efikasno zatvore prema svetu", komentariše Špigl.

Frankfurtski FAZ se zgražava nad činjenicom da je američki predsednik Obama pohvalio Nemačku za njen predani humanistički angažman u brizi o izbeglicama iz Sirije, "kad je evidentno da, bez predanog angažmana američke spoljne politike, ljudi ne bi ni bežali iz Sirije".

Što su granice čuvanije, to šleperi više zarađuju, piše minhenski SDZ. Zbog toga, ovaj list predlaže radikalno rešenje – potpuno otvoriti granice, primiti sve.

Oštrica moralnog relativizma

Ali, da li su zemlje Zapadnog Balkana – Srbija i Makedonija preko kojih se beži, Albanija i Kosovo iz kojih se beži, ili socijalno nestabilne Bosna i Crna Gora – došle u Beč da bi slušale kako se zemlje Unije međusobno optužuju?

Za ljubav tačnosti, izbeglice ne dolaze u Makedoniju i Srbiju iz Sirije, već se prelivaju iz jedne članice EU – Grčke. Po toj logici ispada da u te siromašne balkanske zemlje Unija uvozi svoje probleme, koje je, opet, u nju uvela američka reakcija na politički talas "Arapskog proleća". Balkan je tu ventil na sudu pod pritiskom, od one vrste koja sama po sebi ne rešava ništa, osim što kupuje vreme do eksplozije.

Vremenska podudarnost tragedije na auto-putu A4 između Beča i Nikolsdorfa i zapadnobalkanske konferencije ima i jednu ciničnu dimenziju – tek je sada Unija do kraja shvatila značenje izjava da je Balkan Evropa. Političke proklamacije u tom smislu ne nedostaju, kao mleko kipe iz svakog međunarodnog skupa, ali je tek sada fraza o Balkanu kao vrednosno neodvojivom delu Starog kontinenta ogoljena u konkretnosti svakodnevice.

Zbog toga tragedija o kojoj je ovde reč radi u korist bržeg otvaranja Unije za nove članove. Jedan kolega na skupu je tu činjenicu nazvao "dobronamernim cinizmom".

Prema tom tumačenju, događaj koji je zasenio skup u Beču, istovremeno je fokusirao pogled Unije na sudbinu zemalja Zapadnog Balkana, poboljšao im pregovaračke pozicije. U uslovima seobe naroda Unija ne može drugačije nego da obavi "reframing" svojih teritorija, principu kompaktnosti da prednost nad principom belih fleka.

Koliko god Uniju mučila griža savesti što su zemlje Zapadnog Balkana ostavljene na ledini da svom snagom osete protivrečnosti i nedorečenosti evropske izbegličke politike, ona neće otvoriti perspektivu članstva svima.

Čak i u šoku, Unija nastavlja da trguje. Odgovor Angele Merkel na novinarsko pitanje da li će sada, posle najnovijeg briselskog dogovora između Beograda i Prištine, Srbija konačno dobiti datum za otvaranje pregovora o prvim poglavljima, ispao je dosta grub.

Srbija se, kako je rekla, "značajno približila" tom trenutku, što opet ne deluje dovoljno obavezujuće, pogotovu kad se zna da je prvi termin koji se prošetao kroz evropske medije bio novembar prošle godine.

Neće biti novih uslova, rekla je Merkelova. Ali, koji su stari?

Da razlozi odugovlačenja nemaju uvek direktne veze sa tempom kojim Beograd rešava domaće zadatke koje je pred njega stavio Brisel, još više Berlin, dobro pokazuje komentar u austrijskom listu Prese, u kome se autor poziva na izvesno visokorangirano "duboko grlo" u ministarstvu spoljnih poslova Austrije.

Stav diplomatskog insajdera glasi: "Zemlje Zapadnog Balkana moramo držati blizu sebe, ali na distanci." Ne skroz napolju, ali ne ni unutra. Zašto? Stvar je jednostavna: "Sa svakim novim članom, slabi uticaj starih, zapadnih članica."

Nije sporno da su "stare članice EU" (istorijsko jezgro: Nemačka, Francuska, Italija, Belgija, Holandija, Luksemburg) posle horor proširenja sa Rumunijom i Bugarskom, posle grčkog kockanja sa zajedničkom evropskom valutom, posle mađarskog solo prodora u budućnost, posle istočnoevropske "neprincipijelne koalicije" sa NATO-om, izgubile entuzijazam za politiku više-šire-dalje.

Koliko god taktika "blizu, ali na distanci" ovog trenutka izgledala uspešna u zaigravanju balkanskog regiona, Unija će se ubrzo suočiti sa dometima takve politike "zlonamernog cinizma" i biti prisiljena da otvori vrata za barem jednog novog člana. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog verodostojnosti.

Uslovi za prijem tog jednog člana formiraće se isključivo prema koristi Unije. Onaj ko ulazi imaće ulogu sidra, političkog uzemljenja čitavog regiona. Traži se zemlja u kojoj se presecaju društvene silnice čitavog regiona, zemlja čiji ulazak u Uniju "nosi vodu", simbolički privodi unutra i čitavu interesnu mrežu tog dela sveta.

Srbija je za sada jedina zemlja koja ispunjava uslove tako formulisanog foto-robota za 29. članicu Evropske unije.

Број коментара 10

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 29. март 2024.
16° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво