Vojvodina srušila Partizan za pehar Kupa Srbije, Lalatoviću prvi trofej u karijeri!

Fudbaleri Vojvodine osvojili su Kup Srbije, pošto su u finalu, na niškom "Čairu", savladali Partizan posle boljeg izvođenja jedanaesteraca. U regularnom delu susreta rezultat je bio 2:2. Vojvodina je tako sprečila crno-bele da peti put uzastopno trijumfuju u najbrojnijem srpskom fudbalskom takmičenju, došla do drugog pehara u Kupu, dok je Nenad Lalatović osvojio prvi trofej u trenerskoj karijeri.

Duel u Nišu bio je važan i zbog kvalifikacija za Ligu Evrope sledeće sezone, pošto će Vojvodina kao pobednik, krenuti od drugog kola, a Partizan od prvog.

Lalatović je više puta poslednjih dana isticao da obožava da pobeđuje Partizan i to je uspeo drugi put u kratkom vremenskom periodu. Ovaj trijumf će mnogo duže pamtiti jer mu je doneo prvi trenerski trofej u karijeri, a ujedno je slavio i u prvom finalu koje je završeno jedanaestercima, nakon sezone 1992-1993.

Prvo poluvreme na "Čairu" počelo je ofanzivom Partizana u kojoj se posebno isticao Umar Sadik, koji je u 11. minutu namestio odličnu šansu Takumi Asanu. Nigerijac je probio po levom boku, "zavrnuo" na peterac, odakle je Japac pokušao klizećim startom, ali je pogodio golmana Emila Rockova.

Iako su igrači u crnim dresovima imali kontrolu i bili bolji rival, u 32. minutu su ostali bez povređenog Lazara Markovića, dok je šest minuta kasnije Vojvodina došla do prednosti.

Od početka akcije bilo je jasno da "lale" mogu da zaprete jer je Mrkaić uspevao da sačuva loptu pored Pavlovića i došao je do prostora za manevar. Odložio je do Bojića, koji je pored Šćekića uspeo da loptu uputi ka drugoj stativi. Nije bitno da li je hteo da asistira ili šutira, pošto je asistenciju sačekao Miljan Vukadinović i lako zatresao mrežu crno-belih.

Asano je do poluvremena propustio još jednu dobru priliku, a na početku nastavka, Rockov je izrastao u heroja crno-belih. U dva navrata je sprečio Sadika da izjednači, što je kaznio Petar Bojić u 56. minutu.

Napadač Voše je iskoristio još jednu lošu reakciju Strahinje Pavlovića, koji je bio jedan od najslabijih igrača Partizana na oproštaju od kluba. Uspeo je da izdrži duel, uvalio se ispred Pavlovića i došao u odličnu situaciju. Povukao je sa desnog boka unutra i sa nekih šest-sedam metara poslao loptu ispod nemoćnog Vladimira Stojkovića.

Tada se činilo da je susret rešen, ali je neizvesnost vratio Filip Stevanović, koji je u 80. minutu iskoristio asistenciju Sadika i pogodio donji desni ugao.

Tek tada je krenula potpuna "okupacija" gola Vojvodine, Rockov je nastavio da blista i ušlo se u dramatičan finiš. Ni fenomenalni čuvar mreže "domaćina" nije mogao da zaustavi spektakularan pogodak Pavlovića u šestom minutu nadoknade.

Stameni štoper izrastao je tada u heroja Partizana jer je, posle kornera, akrobatskim "makazicama" zakucao loptu u mrežu, posle čega su domaće pristalice upale u delirijum.

Izborio je produžetke za svoj tim, u kojima, očekivano, nije bilo previše uzbuđenja, pa su pobednika odlučili penali.

Mnogo sigurniji bili su crveno-beli, pogodili su sva četiri izvedena jedanaesterca, dok su u redovima crno-belih neprecizni bili Uroš Vitas i Saša Zdjelar.

Tako je Partizan posle četiri godine ostao bez krune, a Vojvodina trijumfovala drugi put u karijeri.

среда, 24. април 2024.
11° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво