Dejana Bačko, duhovna snaga jača od nedostataka

Novosađanka Dejana Bačko, iako rođena bez ruku, danas je slikarka i vicešampionka Evrope i sveta u parataekvondu. Od svoje pete godine je diskriminisana u društvu. Međutim, to je nije sprečilo da pokaže da njena različitost nije u fizičkim nedostacima, već u duhovnoj snazi i jakoj volji za životom.

Dejana je rođena bez gornjih ekstremiteta, ali to je nije sprečilo da osvoji nekoliko medalja.

„Prošle godine sam bila na evropskom prvenstvu, to je bilo prvo takmičenje. Osvojila sam drugo mesto, izgubila sam u finalu od Ruskinje. Ove godine sam bila na svetskom prvestvu u Londonu, isto sam izgubila od Ruskinje. Isto sam osvojila drugo mesto. Sada se pripremam za evropsko prvenstvo u Bugarskoj, koje će se održati 7. decembra", kaže Dejana.

Vežba svaki dan, a njen trener kaže da je pored napornih treninga, uspehu doprinela volja, koju osobe poput Dejane imaju mnogo više.

„Ne treba da se odbacuju iz društva, jer od njih može jako puno da se nauči. I pored njih je tebe posle sramota da kažeš da nešto ne možeš ili nećeš ili da te mrzi. Kada vidiš šta oni sve u stvari mogu, a imaju toliko fizičkih nedostataka", smatra Aleksandar Andreevski, selektor parataekvondo reprezentacije Srbije.

Za razliku od udaraca u sportu, za Dejanu su mnogo bolniji bili oni koje je tokom odrastanja trpela od svoje okoline.

„Kako su se rugali, kako... Sve, bukvalno. I da nisam mogla da, to jest da mi nisu dali da upišem ni srednju školu, to jest direktorka nije dozvolila da upišem, ali sam je na kraju upisala i završila tu školu, srednju umetničku školu za dizajn ‚Bogdan Šuput‘ i upisala akademiju", priseća se Dejana.

Danas je na četvrtoj godini, slika nogama i po tome je jedna od retkih u svetu, a sledećeg meseca ima svoju izložbu u Ljubljani. Njen prvi portret bio je Novak Đoković.

„On se obratio putem video - poruke i rekao da sam ja za njega idol, da jedva čeka da me zagrli i nada se da ćemo se videti", kaže Dejana.

Iako nižu uspehe, Dejana i njen trener nemaju normalne uslove za treninge, što ni jedno ni drugo ne obeshrabruje na putu ka svetskom vrhu.

„Mi ne možemo da radimo te sparinge, ni te udarce kombinacije, zato što nam je mali, uzak prostor, ali gradske vlasti su nas prepoznale, naš rezultat i obećale nam veći prostor", kaže Andreevski.

Iako prepreka, za njih dvoje je suviše mala, s obzirom na probleme koje je život stavljao pred Dejanu. Uvek uz osmeh, poruka za sve je - nema predaje.

Број коментара 4

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 18. април 2024.
6° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво