Miloš Đerić, student generacije u Nju Džerziju

Kao i mnoge naše mlade sportiste, u Ameriku ga je odvela ljubav prema košarci. Želeo je tamo da trenira, ali i da nastavi školovanje. Zanimalo ga je da li i na studijama može da se takmiči sa vršnjacima iz Amerike. Ispostavilo se da može. Beograđanin Miloš Đerić proglašen je za studenta generacije na Univerzitetu u Nju Džerziju.

Lepe vesti Miloš je primio u rodnom gradu, u domu svojih roditelja.

"Nisam znao da ću biti student generacije, do momenta kad su mi to javili, znao sam da mi je prosek ocena visok i da sam u razmatranju...znao sam da postoji šansa, ali da ću baš biti Broj 1 nisam znao dok mi nisu javili", iskren je Miloš.

Bio je vukovac u osnovnoj školi, a zatim i đak generacije na prirodno-matematičkom smeru u Trećoj beogradskoj gimnaziji. Osim u školi, isticao se i u sportu. Kao odličan učenik i dobar sportista, dobio je priliku da četvrtu godinu srednje škole završi u Los Anđelesu.

"Iamo sam problema da se u početku snađem, i što se tiče jezika i sistema...bio sam oduševljen izgledom svega toga, ali bilo je adaptacionih problema u početku, kao i kod svakog ko napusti zemlju", priča Miloš o svojim prvim mesecima u Americi.

Školsko gradivo je relativno lako savladao, ali na terenu, je već morao da se potrudi. Imao je samo godinu da se dokaže i nametne skautima.

"Odigrao sam sasvim solidno sezonu u srednjoj školi, beležio sam oko 12 poena i 7,8 skokova i proglašeni smo za Tim regije", kaže Miloš.

Zahvaljujući dobrim rezultatima i u školi i u košarci, Miloš je dobio dve stipendije, i sportsku i akademsku. Ostalo je još da izabere šta će studirati.

"Uvek sam bio prirodnjak u duši, volim prirodne nauke, mislim da je hemija jako interesantna, ali potrebno je da se radi, da se razume, a učestvovao sam i na takmičenjima u osnovnoj školi gotovo u svakom razredu i tako se ta ljubav i veza sa hemijom stvorila", kaže Miloš.

Obaveze su se umnožavale, biti i student i sportista nije lako.

"Život u Americi studenta sportiste je zaista naporan, nemate oduška gotovo nikad. Treninzi su, od avgusta do novembra,u 6h i oko 14 sati, između su predavanja i laboratorijske vežbe koje sam trebao da uradim, obično od 16 do 18 sati, a posle učenje ili neke druge obaveze", objašnjava Miloš.

Dečačke snove da jednom zaigra u NBA ligi više ne sanja, već mu je plan da upiše master studije na Univerzitetu u Hjustonu.

Pred marljivim i talentovanim Milošem Đerićem, najboljim studentom na Univerzitetu u Nju Džerziju, brojne su mogućnosti. On će, zasigurno, kao i do sada, praviti mudre izbore i praviti zapažene rezultate. Odluku gde će nastaviti da živi i radi još nije doneo, ali, uveren je da će iskoristiti svaku priliku da stečeno znanje i iskustvo razmeni sa naučnim institucijama u domovini.

петак, 29. март 2024.
22° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво