Sisevac, novi dom

Suzana Lazić i Bratislav Martinović, bračni par koji se iz Francuske vratio u Srbiju, odlučio je da novi dom svije u Sisevcu, biseru turističke privrede naše zemlje.

Na izvoru reke Crnice u prelepoj kotlini okruženoj šumama, na 360 metara nadmorske visine, u podnožju Kučajskih planina, gde preovladava jedinstvena "ruža vetrova", nalazi se Sisevac, jedan od bisera turizma naše zemlje.

Od Beograda je udaljen 160, a od isključenja sa auto puta kod Ćuprije, samo 20 kilometara.

Naziv mesta vezuje se za manastir Svetog Sisoja koji je podignut u 14. veku. Očuvana priroda, šume južnog Kučaja, reka i potoci koji se u nju slivaju, termalna voda kao božji dar, čist vazduh, zajedno sa bogatom kulturno-istorijskom tradicijom, bili su dovoljni da u Sisevcu, bračni par Suzana Lazić i Bratislav Martinović, koji su pre nekoliko godina napustili Francusku, gde su godinama živeli i radili, sagrade svoj novi dom.

"Onog trenutka kada sam shvatio da u Francuskoj nema života, da se život sveo na kuću i posao, a da je vikend jedina radost koja dođe, odlučio sam da se sa suprugom vratim u Srbiju", kaže Bratislav.

Došli su u kraj za koji kažu da je jedinstven, gde priroda obiluje mirisnim biljem i bagremima, gde ih budi cvrkut ptica, gde na plodnoj, čistoj i bogatoj zemlji uzgajaju organsko povrće, gde se bave ovčarstvom i pčelarstvom.

Imamo oko 150 košnica, može lepo da se živi i od toga. Kad su loše godine proda se neki roj, ima meda, uvek se nađe za život...bitno je da znamo gde su nam granice i šta hoćemo u životu. Bavimo se i ovčarstvom, da bismo imali da jedemo kvalitenu i zdravu hranu...Beremo i sremuš, to je divlji beli luk i izuzetno zdrava hrana, a doći će i gljive, vrganji na red, zatim neprskano voće iz prirode koje jedemo u velikim količinama", kaže Bratislav.

O Sisevcu, biseru naše zemlje, država bi morala da povede više računa, posebno kada je reč o izgradnji putne infrastrukture, izgradnji pešačkih i biciklističkih staza, koji su, kako navodi naš sagovornik, posebno interesantne stranim turistima koji su željni avanture.

Voleli bi Suzana i Bratislav da njihov primer bude podsticaj našim ljudima koji žive i rade u inostranstvu, da se vrate u Srbiju, koja je, kako ističu, ne samo najlepša, nego za one koji žele da stvaraju i rade, zemlja koja će im omogućiti poslovni uspeh, ali i zadovoljstvo i spokoj.

среда, 24. април 2024.
10° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво