Srpski letnji karantin u Moskvi

Radmila Vojnović, novinarka, književnica, profesorka, od kraja devedesetih godina živi u Rusiji, tačnije Moskvi. Svestrana i radoznala duhom, otvarala je mnoga vrata sa namerom da poveže srpski i ruski narod kroz razne kulturne i humanitarne aktivnosti. Autor je deset knjiga, član je Saveza pisaca Rusije i Udruženja književnika Srbije i dobitnica naših i ruskih književnih nagrada. Za RTS prof. Vojnović govori o proteklim mesecima, koje je, kao i mnogi drugi, provela u samoizolaciji, u Moskvi.

Tridesetog marta u Moskvi je uveden strogi karantin, "samoizolacija". Van policijskog časa, za narušavanje ograničenja kretanja do 100 metara od mesta stanovanja, uvedena je novčana kazna od 5000 rubalja (60€) i više. Propusnica, s ličnim podacima i maršrutom do cilja, odnosno svrha putovanja, bila je obavezna. Bez nje nismo mogli u taksi, metro, autobus, tramvaj...obavezna maska, rukavice, 1,5 metar udaljenosti od drugih ljudi, zatvorene su sve institucije (deo je radio onlajn), agencije, uslužni servisi, kafei, restorani.

April je bio vreme procvata svih vrsta onlajn usluga i kupovine. Prvi put počela sam da kupujem srpske proizvode distanciono, onlajn, suve šljive, "serbsku brinzu"- sir iz Šapca.

Uoči karantina bila sam na srpskom poselu, s našom etno grupom "Zrele kruške", koju sam pozvala da učestvuje na Međunarodnom festivalu slovenske narodne pesme "Optinska vesna" u drevnom gradu Kozeljsku, nedaleko od slavnog manastira Optina pustinja. Grupa je pripremila odličan program, radovali smo se putu u prelepu Optinu, svesni da je svaki naš nastup u Rusiji doprinos kulturnoj i duhovnoj diplomatiji, prestižu i ugledu Srbije. Bližio se maj, i umesto ukidanja karantina, stigla je vest da se festival odlaže do 25. maja 2021. godine.

Uzgred, gradske vlasti Kozeljska čule su od kolega iz podmoskovskog grada Rošalj da sam posredovala u njihovom bratimljenju sa našim Bratuncem, pa su me zamolili da i njima nađem grad pobratim.

Početkom maja stigla mi je i vest iz Murmanska i Olenogorska da se Međunarodni festival slovenske kulture "Vrata Sunca" odlaže do jeseni, i umesto 20. maja, čekaju me sa srpskim učesnicima 12. septembra. Trebalo bi da nastupim u ime Srbije u Oblasnoj dumi Murmanska i održim predavanje o rusko-srpskim kulturno-istorijskim vezama. Novosadski muzičar, i pevač Aleksandar Kočić i deo srpskog KUD Zavičaj iz Moskve trebalo bi da održe koncert, kao i prošle godine.

Čudesno je Koljsko poluostrvo, veliko kao jedna i po Srbija, zeleno, roze i svetlo nebo 365 noći godišnje, sa 111. 500 jezera, laplandskim narodom tundre, puno arheoloških misterija. Prvi sam srpski pisac koji je nastupio na tom čudesnom mestu, ostatku zagonetne Hiporboreje, o kojoj je nadahnuto pisao naš veliki književnik Miloš Crnjanski, a naši mladi igrači i pevači prvi Srbi koji su nastupili na Koljskom poluostrvu. Čuvam u stanu, u Moskvi, kao zenicu oka, ogromni platneni ikonostas svetorodne loze Nemanjića, koju smo nosili na čelu svečane povorke festivala u Olenogorsku. Na molbu gradonačelnika Olenogorska O. Samarskog, našla sam im grad pobratim, srpski grad heroj Drvar, gde smo prvi put u julu 2019. bili s ruskom delegacijom Olenogorska.

Tokom majskog karantina nastavila sam svoju duhovno-kulturnu aktivnost. Pripremila sam poklon, raskošni ručni rad u zlatu, s biserima, iz drevne Kolomne, plaštanicu za srpski narod i hram u Kumanovu, iz Rusije preko Srbije, Krsnim hodom na jesen. Plaštanice su večna duhovno-kulturna veza naših bratskih naroda, od srednjeg veka. Mi smo iz Moskve dobijali plaštanice, putire, svete knjige, i tu tradiciju ja, kao čestica srpskog naroda u Rusiji, negujem i želim da predam kao zaveštanje narednim pokolenjima. Do sada sam iz Moskve, predala sveštene plaštanice u srpski manastir u koncentracionom logoru Jasenovac, manastir Petkovica na Fruškoj gori, Hramu Sv. Georgija, na mestu genocida srpskog naroda u NDH, u selu Drakulić, u Livnu, kapeli srpskim žrtvama u NDH, i Hramu Blagoj Mariji Magdaleni na Banstolu, na Fruškoj gori.

Proleteo je i maj, i moj, kao i karantin mnogih Srba u rasejanju bio je nostalgičan, u znaku srpskih specijaliteta. Polako su nestajale zalihe srpske zimnice, koju pripremam na dači (vikendici) u Čortanovcima na Fruškoj gori, domaći pekmez od kajsija, šljiva, ajvar, kozji sir iz Subotice, i preventivno, za bolji imunitet i aktivaciju energetskih centara, pijuckali smo tatinu rakiju kajsijevaču, dunju, šljivovicu.

U mom moskovskom stanu, pored spomenika Maksimu Gorkom, nedaleko od Kremlja, uvek miriše na Srbiju. Tu je šajkača, naša zastava, mnogo knjiga na srpskom... moja lavanda, ruzmarin, nana, iz bašte na Fruškoj gori, lečile su nostalgiju tokom karantina, kao i fotografije roditelja i rodbine.

Ukidanje strogog karantina nije nastupilo, kako smo očekivali 1. juna, tek posle pomračenja Meseca, 6. juna objavljeno je da se 9. juna ukidaju propusnice, ograničenje kretanja do 100 metara od mesta stanovanja, otvoreni su frizerski saloni, posete grobljima, dozvoljene su samo probe, ali ne i predstave u pozorištima, otvorene neke zanatske radnje, deo agencija, društvene organizacije, samoposluživanje na letnjim verandama, ali ne restorani i kafei. I dalje je obavezno nošenje maski, rukavica, distanca 1,5 metra u zatvorenom prostoru, u redu. U metrou i drugom gradskom prevozu, označeno je obavezno prazno mesto između 2 putnika.

Što se tiče međunarodnog saobraćaja, očekuje se početak postepenog ukidanja karantina posle 15. jula. Nadamo se da će Srbija biti na spisku prvih 15 zemalja, sa kojima će Rusija uspostaviti avionski saobraćaj.

16. juna u Moskvi su ukinuli karantin zubarskim ordinacijama, otvorene su biblioteke, zoološki vrtovi, galerije, dozvoljeni sportske utakmice, ali uz 10% publike.

Najavljeno je da će uoči Parade u čast Pobede 1945-2020, godine, 23. juna, biti otvoreni restorani, bazeni, teretane, sportski tereni, klubovi, zabavišta, centri socijalne zaštite, dečija igrališta i klupe po gradu, i omiljena zabava svih nas, slobodna plovidba turističkih brodova po reci Moskvi.

Mi, Srbi u Moskvi smo oduševljeni, kao i Rusi, što naše elitne jedinice učestvuju u Paradi pobede velikog SSSR, u gradu heroju Moskvi, i nadamo se da je taj veliki gest korak u jačanju vojne, političke, ekonomske i kulturne saradnje sa Rusijom, koja je garant očuvanja političkog i teritorijalnog integriteta Republike Srbije i Republike Srpske.

Što se tiče škola i univerziteta, oni ostaju pod karantinom, rade onlajn, do septembra. U Moskvi praktično sve gradske službe rade onlajn, na portalima gradskih službi mogu da se obave sve moguće operacije, plate komunalni računi, čak se i glasa onlajn.

Zvanično, u Rusiji je registrovano 477000 zaraženih korona virusom, od toga u Moskvi 197000. Umrlo je 6000 ljudi, od tog broja, polovina, 3000 u Moskvi. Ove cifre govore da nije bilo pandemije (5% zaraženih u Rusiji bilo bi 7,5 miliona ljudi). U svakom slučaju, 2020. godina je izuzetno teška, kao i sve godine u kojima je 6 sunčevih i mesečevih pomračenja. Tako je bilo u godinama početka Prvog, Drugog svetskog rata, revolucije, raspada SSSR, i dalje u istoriju, to su teške epohalne promene civilizacijskih paradigmi.

Svim Srbima u Srbiji i rasejanju želim prijatno leto, odmor od karantina, a našim dragim ruskim prijateljima, uvek preporučujem za odmor naše banje, seoski turizam, poklonička putovanja, i obilazak naših prelepih gradova i nacionalnih parkova.

субота, 20. април 2024.
6° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво