Nove komšije

Jedva sam dočekala vikend da se odmorim. Skuvala sam kafu, uzela knjigu i sela na terasu. Mir, tišina, svež vazduh, zelenilo – milina! Samo što sam se udubila u prvo poglavlje, najednom čujem buku, dovikivanje... „Šta se sad ovo dešava?“, . Ustanem da virnem kroz špijunku i vidim: u stan prekoputa mog useljavaju se nove komšije. Izašla sam da ih pozdravim baš kad su unosili ogroman sto. Da li će uopšte moći da prođe kroz ulazna vrata? Vuku ovamo onamo, gore dole, napred nazad, malo je falilo da ga oštete!

Morala sam da upozorim nove komšije na sveže okrečene hodnike, kad oni brže-bolje spustiše onaj sto i priđoše da se upoznamo. Izvinjavaju se što prave buku, neće dugo trajati, kažu. Treba istovariti samo jedan kamion stvari. Kratko smo popričali, poželela sam im dobrodošlicu i ponudila pomoć pri useljenju. „Za sada se dobro snalazimo", rekoše mi.

Shvatila sam da to ipak neće biti mirna, tiha subota koju ću provesti kod kuće. Kad već komšijama ne treba moja pomoć, rešila sam da izađem i prošetam. Međutim, u liftu sam srela komšinicu sa trećeg sprata koja je odmah počela da se raspituje o nepoznatim ljudima u našoj zgradi. „Čini mi se da su fini, mladi momci, oba dva, rekla bih, 25-o godišnjaci", kažem joj...

Autor teksta - Vanja Praizović, student (Srpski jezik i književnost, filološki fakultet, Beograd)

Glumica - Jadranaka Selec.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво