недеља, 24. јан 2021, 09:05
Tajne zanata graditelja violina u Kovačici
Drvo koje peva ljudskim glasom. U rasponu od četiri oktave – od dubokih, tamnih tonova, koji kao da silaze do samog dna duše i tamo ruju ispitujući granice bola, do najvišeg cilika, koji sa vrha najtanjeg nerva stavlja tačku na znak uzvika radosti. Njeno veličanstvo, kraljica instrumenata – violina. Stara, veoma stara, pratiteljka čoveka na njegovom putu kroz istoriju civilizacije.
Istoričari muzike, poznavaoci i zaljubljenici u njen zvuk ovako je predstavljaju: „Violina ima dugu istoriju, stotinama godina unazad. Različiti tipovi sličnih instrumenata sa dve, tri i četiri žice postojali su u raznim kulturama širom sveta, a mnogi veruju da je preteča četvorožične violine, koja je razvijena u Evropi tokom 16. veka, došla sa Srednjeg istoka.
Korišćena je prevashodno da prati vokale i ples u vreme renesanse. Tokom 17. veka, kompozitori počinju da pišu više za violinu, a graditelji da usavršavaju instrument. Muzičkim inovacijama najviše je doprinela škola italijanskih graditelja koji su izradu doveli na vrlo visok nivo. Neki od najpoznatijih su Andrea Amati i Gasparo da Salo u 16. veku, te Nikolo Amati, Đuzepe Gvarneri, Antonio Stradivari i Austrijnac Jakob Štajner u 17. i 18."
Violina je, smatra se, najekspresivniji instrument ili, kako to kaže legendarni Đole Balašević: "Dobra violina ima pet žica - četiri na čivijama i jednu u srcu onog ko je svira". Osim toga, ona je i, kažu znalci, neverovatno kompleksan instrument za sviranje, a moglo bi se reći gotovo pođednako ili čak i teži za pravljenje. Za izradu jedne violine potrebno je vreme, izuzetno strpljenje, talenat, rad, razmišljanje, intuicija, ali pre svega strast. Zato su dobri majstori retki. A jedan među njima živi u Kovačici i violine gradi već više od četiri decenije - Jan Nemček.
Njegovu radionicu su tokom čudnog i teškog vremena virusa korona posetile Mirjana Nikić i Elizabeta Arsenović.
Коментари