Читај ми!

Muzej lutaka u Crepaji

Velike oči koje se možda i sklapaju kada je položite da spava. Usta u poluosmejku, lice okruglo sa nežno-ružičastim obraščićima, kosa svilenkasta u blagim talasima… Tu su i haljinica, čarapice, cipelice… I – samo što ne progovori. Lutka. Tiha saputnica na početku životnog puta. Prva drugarica i uteha van majčinog okrilja… Jedina konkurencija mogu da joj budu, možda, neki plišani meda ili zeka. Ali lutka ima sve što i mi – lice, telo, ruke, noge… ona je malo, neživo, ali ipak ljudsko biće, naš prvi odraz, i pre nego što postanemo svesni sopstvenog u ogledalu. Iako je predmet, njenu dušu čine naši prvi doživljaji, saznanja i osećanja i oživljava od naše mašte. Zato lutke neretko dobijaju počasno mesto u ličnoj ili porodičnoj ostavštini, sedeći, već oronule, na bakinom kauču ili sklonjene uz ostale dragocenosti prošlih vremena u neki kofer ili škrinju. I svaki put kada ih uzmete u ruke ili privijete u zagrljaj, obujmiće vas dah detinjstva i - već iskidane od života, koji težinu donosi i samim svojim trajanjem – utešiti sećanje na nevinost početka.

Naučnici kažu da su lutke, igračke napravljene u obliku ljudi, jedan od najstarijih predmeta u istoriji ljudske civilizacije. Smatra se da su postojale i u praistoriji, zatim u raznim velikim kulturama poput persijske i indijske, a prve pronađene lutke, među ostalim igračkama za decu, bile su iz doba Starog Egipta. 

Razvojem tehnologije širila se i paleta materijala od kojih su se pravile, od obične drvene grane, preko gline i tekstila, sve do najsavremenijeg silikona. Ipak, svi se slažu, a pedagozi posebno skreću pažnju, da šivene lutke, one koje su pravile majke, bake, tetke, starije sestre, imaju apsolutno najveći značaj, jer je u njih ukrojena i utkana i sva njihova ljubav, kao i znanje i veština prethodnih generacija... S druge strane, već dugo, čak od sredine 16. veka, u Evropi, može se govoriti i o zanatskom i umetničkom prestižu u izradi lutaka, pa sve do današnjeg vremena, kada ipak i tu dominira industrijska masovnost i tržišna utakmica.

O važnosti lutaka u životu ljudi, na prvom mestu nekadašnjih devojčica (mada već dugo i dečaci imaju svoje lutke), govori i činjenica da mnogi i različiti muzeji širom sveta imaju zasebne zbirke lutaka - pozorišni, etnografski, muzeji nauke, tehnike, primenjene umetnosti, plemićkih i kraljevskih porodica... No, već dugo se osnivaju namenski muzeji lutaka. Jedan takav od nedavno postoji i kod nas, ali ne u Beogradu ili nekom drugom većem gradu, već u - Crepaji, malom banatskom naselju u opštini Kovačica. Osnovala ga je rođena Moskovljanka, a srpska snaja Olga Lukić, akademska primenjena umetnica, velikog spektra interesovanja zahvaljujući, između ostalog, i bogatoj porodičnoj istoriji. Zato sledi priča ne samo o Muzeju lutaka, mada je to njen glavni tok, već i o merino vuni, tehnici filcovanja i izradi šešira, kaputa, čuvenih „valjenki", oslikavanju svile i još mnogo čemu.

„Kojekuda" u Crepaji bile i priču zabeležile Mirjana Nikić i Elizabeta Arsenović.

 

Којекуда Којекуда

Autor:
Аутори: Елизабета Арсеновић и Мирјана Никић

Емисија Радио Београда 1 која ће вас, баш како јој и назив говори, водити од Келебије до Медвеђе, од Бајине Баште до Неготина - у сеоца и градове, у прошлост и будућност, у стварно и могуће. [ детаљније ]

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво