U autobusu

Javni prevoz često je mesto veoma zanimljivih razgovora. Da bih se prisetila ove činjenice, trebalo je prvo da zaboravim kod kuće svoje slušalice. Ispred mene su sedele dve starije gospođe i razgovarale o raznim temama, kako bi verovatno prekratile put autobusom. U jednom trenutku, jedna od njih je rekla:

- Juče baš šetam kejem sa komšinicama i komšijom Milošom. Nastavak ovog razgovora nije bio ništa manje zanimljiv. Kao svaka ponosna baka, jedna od gospođa pohvalila se svojim unukom, inžinjerom:

- Moj unuk, inžinjer bakin, evo sad je baš u Madžarskoj, na nekakvoj važnoj konferenciji. Međutim, ova gospođa nije bila jedina ponosna baka u autobusu.

- A ovaj moj unuk - rekla je druga gospođa - studira medecinu. Sreća bakina, još samo specijalizaciju da završi i eto meni mog doktora.

Nakon toga sam u istom autobusu čula kako razgovaraju dve mlađe osobe, od kojih se jedna pohvalila drugoj brojem pratilaca na nekoj društvenoj mreži:

- Profil sam napravila pre dve nedelje i već imam hiljadu pratioca.

Autor teksta - Aljoša Milenković, student (Srpski jezik i književost, Filološki fakultet, Beograd)

Glumica: Jadranka Selec

Autor i voditelj: Mirjana Blažić

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво